Ovim bih putem želio postaviti upit vezan uz kronični sinusitis te Vas zamoliti za pomoć. Trideset mi je godina i prijeotprilike godinu dana dijagnosticiran mi je akutni sinusitis. Zbog neadekvatnoga liječenja sada ja riječ o kroničnom sinusitisu. Rtg snimkapokazuje zadebljanje sluznice u nosu. Također pokazuje upalu maksilarnih i frontalnih sinusa. Problem je nastao zbog konstantnogpovećanog tlaka u čeonom dijelu glave, pritiska na očne jabučice. Zbog toga mi je onemogućeno bilo kakvo bavljenje sportom. Pritisak sepovećava također kada je glava dulje vrijeme u spuštenom položaju npr. kod dugotrajnog čitanja, a javlja se i subjektivan osjećajporemaćaja vida. Krvna slika je uredna kao i rtg-slika pluća i srca. Moj liječnik savjetuje da se provede kod eksperta-rinologa "endoskopija" nosa, i da je to danas zlatni standard. Recite mi o čemu se radi i gdje da to provedem? Zanima me Vaša preporuka daljnjeg tijeka liječenja te mogućeg operacijskog zahvata.
Cijenjena gospođo, razvitak tzv. rigidnog nosnog endoskopa značajno je unaprijedilo mogućnost kliničara-rinologa da pregleda cjelokupnu nosnu šupljinu. Detaljna nazalna endoskopija omogućuje uvid u sluznicu nosa na područjima koja su izuzetno važna za kliničku dijagnozu, poput npr. srednjeg nosnog hodnika, sfenoetmoidalnog recesusa i olfaktorne brazde, koja su nedostupna prednjoj i stražnjoj rinoskopiji s nosnim spekulumom i čeonim svjetlom. Dijagnostička endoskopija nosa u budnog pacijenta prethodno tretiranog topičkim dekongestivom i anestetikom jednostavan je zahvat. Zahvat se može izvesti u sjedećem ili uzdignotom položaju bolesnika. Za zahvat su potrebni 4-milimetarski rigidni endoskop od 300 i izvor hladnog svjetla (npr. STORZ ili Olympus). Iako se može upotrijebiti i fleksibilni nazo-faringo-laringo-fiberskop, rigidni endoskop daje jasniji prikaz i omogućava ispitivaču uzimanje uzoraka ili sukciju nosne šupljine pod izravnom pogledom. Fleksibilni fiberskop za manipulaciju zahtijeva obje ruke, te uzimanje kultura za vrijeme vizualizacije zahtijeva više truda.Pregled se vrši detaljno, s tri glavna smijera prolaza endoskopa u nosnoj šupljini. Prvo se endoskopom prolazi uzduž krova nosnog kavuma u nazofarinks, tj. gornje ždrijelo. Za vrijeme tog prolaza pregledavaju se septum, donja školjka, ušće Eustahijeve tube i nazofarinks. Može se uočiti rezidualno adenoidno tkivo, tj. tzv „treća mandula“ u djece. Za vrijeme prolaza, gleda se i ukupni izgled nosne sluznice, kao i postojanje patološkog sekreta. Nakon toga, može se postaviti topički anestetik u donji hodnik, što će omogućiti prolaz endoskopa kroz to područje. Nazolakrimalni duktus (tj. izvodni suzni kanal) otvara se u gornjem dijelu donjeg nosnog hodnika 30-40 mm od početka nosne šupljine. Palpacija tzv. lakrimalnog sakusa u medijalnoj kantalnoj regiji, tj. središnjem rubnom dijelu oka, omogućit će lakšu identifikaciju otvora. Istisnute suze trebaju biti bistre, zamućena tekućina upozorava na upalu u dijelu anatomske regije koja se zove „agger nasi“ koje leže neposredno uz ovaj kanalić. Kod bolesnika s prethodnom klasičnom operacijom maksilarnog (ličnog) sinusa koja se izvodi kroz kost lica, ispod usne a iznad zuba, može se katkada prikazati spojnica (antrostoma) bočno položena u donjem hodniku. Ovaj otvor može omogućiti izravni uvid u maksilani sinus. Drugi prolaz endoskopa se čini između srednje i donje školjke i donji dio srednjeg hodnika nosa se gleda za vrijeme stavljanja endoskopa u drenažni otvor najdublje položenih sinusa (tzv. sfenoetmoidalni recesus). Za vrijeme tog pregleda može se primijetiti eventualno postojanje upalnog ili polipoidnog tkiva u srednjem hodniku, kao i prisustvo novoformiranih (tzv. akcesornih) ušća na koštanoj granici između sinusa inosa. Nakon pregleda srednjeg hodnika, pri čemu se prikažu gornja školjka, gornji hodnik i otvor najdubljeg sinusa u glavi pacijenta (tzv. sfenoidnog sinus). Niti njušnog živca (olfaktornog) prolaze kroz to područje i prekrivaju gornju školjku i dio površine sluznice nosnog septuma. Treći prolaz endoskopa učini se za vrijeme izvlačenja instrumenta iz nosne šupljine. Kako endoskop prolazi ispod srednje školjke (koja predstavlja najvažnije područje koje definira tzv „urednosr“ funkcije paranazalnih sinusa), nježno se zarotira u bočnom smjeru u srednji hodnik. Endoskop se nakon toga izvlači od straga prema naprijed, i pritom se pregledaju izuzetno važne anatomske točke u drenažnom sustavu ličnog, etmoidnog i čeonog sinusa (tzv. etmoidna bula, hiatus semilunaris i processus uncinatus). Čak i minimalna upala unutar uskog prostora može blokirati drenažu npr. čeonog, prednjih etmoidnih i ličnog (maksilarnog) sinusa. Na taj način, vrlo ograničen patološki proces može prouzročiti obimnu simptomatologiju. Mogu se uočini i anatomske abnormalnosti koje prethode razvoju rinitisa. Nadalje, endoskopski pregled daje objektivne informacije o učinkovitosti tretmana, farmakološkog i/ili kirurškog. Sukladno iznesenom, ukoliko vaš liječnik provede ovim slijedom opisanu endoskopiju ili fiberskopiju, MSCT paranazalnih sinusa i nosa (nikako Rtg sinusa jer se to u ozbiljnom svijetu medicine novog doba više ne smatra prihvatljivom dijagnostikom), sasvim sigurno će se definirati precizna dijagnoza, izabrati svrsishodna terapija. Ukoliko se pokaže da je svrsishodna i kirurški oblik terapije, savjetujem dakako da se provede minimalno invazivan oblik liječenja kao što se radi u našoj Poliklinici Klapan Medical Group, tj. endo-3D-kompjuterski vođena-endo-kirurgija sinusa, izuzetno precizna, lako se provodi u iskusnim kirurškim rukama i pruža dugoročne najbolje poslijeoperacijske rezultate.
