NAJNOVIJE U HRVATSKOJ - OTORINOLARINGOLOGIJA: fotobio stimulacijska terapija u liječenju alergija i kroničnih upala nosa i sinusa, 3D-kompjuterizirana dijagnostika bolesti nosa i sinusa, kompjuterizirana digitalna-3D-virtualna endoskopska dijagnostika (VE) i kirurgija (VK) nosa i sinusa (3D-C-VE-FESS), rinokirurgija, fiberskopije, test sluha, akustična rinometrija/test disanja na nos ### PLASTIČNA I ESTETSKA KIRURGIJA: plastično-rekonstrukcijska i estetska kirurgija glave i vrata, estetsko oblikovanje nosa, uha, kapci, brada, usne (kompjuterska animacije prije operacije) ### ANTI-AGING TERAPIJA („POMLAĐIVANJE BEZ SKALPELA? formiranje novih oblika nazolabijalnih brazdi, radijalnih usjeka "ragada" na usnama, perioralnih kontura, kontura obraza/povećanje obujma, popunjavanje usjeka na licu nastalih nedostatkom potkožne masti/lipotrofija, popunjavanje kontura nosa koje su zaostale nakon rinoplastike, stvaranje nove projekcije vrška nosa, terapija sitnih i dubokih bora lica primjenom najnovijih preparata hijaluronske kiseline za pomlađivanje i rehidraciju kože preparatom RESTYLANE®, (Švedska) i MESOLIS (Švicarska), povećavanje obujma tkiva kože (ispunjavanje bora, ožiljaka, obrisa lica/vrata), preparatom ESTHELIS (Švicarska), stvaranje sasvim novih kontura lica preparatom RADIESSE (Nizozemska), primjena preparata GLYTONE® (Francuska) za korekciju nazolabijalnih brazda, popunjavanje srednjih i dubokih bora te povećanje volumena i korekciju oblika usana (trajnost 12 mjeseci), provođenje mezoterapije preparatom FILORGA® NCTF 135HA za revitalizaciju kože, uz postizanje gotovo trenutnih rezultata, tj. tretirana koža izgleda znatno svježije, napetije, „blistavije? odmorno i uočljivo mlađe ### ALERGOLOGIJA: pregled i obrada alergologa, proširena alergološka obrada (prick testiranje/ inhalatorni alergeni; 20-30 alergena i alimentarni alergeni; 20-30 alergena), RAST, RIST, specifična hiposenzibilizacija, primjena fotobio stimulacije u liječenju alergija ### DERMATOVENEROLOGIJA: anti-aging terapija, kompjuterizirana dermatoskopija madeža (mapiranje madeža cijelog tijela), sklerozacija vena i kapilara, estetska dermokirurgija ### OSTALA DIJAGNOSTIKA: cjelovita alergološka, biokemijska, citološka, mikrobiološka i patohistološka (PHD) dijagnostika
BIOSTIMULACIJSKI LASER U LIJEČENJU ALERGIJA LASERSKE OPERACIJE NOSA I SINUSA HomeSearchSitemapeng





 

ALERGIJSKI RINITIS

 
Napisala: Prim. dr. sc. IRENA IVKOVIĆ-JUREKOVIĆ dr. med., specijalist pedijatar, alergolog i klinički imunolog
POLIKLINIKA KLAPAN MEDICAL GROUP

 

Alergijski rinitis je najčešća alergijska bolest i prema epidemiološkim studijama od njega pati 15-30% stanovništva. Iako se naizgled ne radi o „teškoj bolesti“, on predstavlja i globalni zdravstveni problem jer značajno  remeti kvalitetu života bolesnika, umanjuje intelektualno funkcioniranje i radnu sposobnost, a često je povezan i s drugim bolestima, npr. astmom. Alergijski rinitis je poremećaj nosne sluznice koji se javlja nakon izlaganja određenom alergenu, a uzrokovan je alergijskom reakcijom posredovanom imunoglobulinima E i drugim upalnim tvarima. Najčešći pokretači alergijske reakcije na sluznici nosa su alergeni koji dolaze iz zraka – grinje, peludi, plijesni i alergeni životinja, a rjeđe alergeni iz hrane ili lijekovi.

 

Tipični simptomi su kihanje, svrbež nosa, šmrcanje, obilan vodenasti iscjedak, nabrekla nosna sluznica i otežano disanje kroz nos, a ponekad čak i smanjenje ili gubitak osjeta mirisa. Često je uz sluznicu nosa zahvaćena i spojnica oka, konjunktiva pa se javljaju i simptomi na očima - svrbež , suzenje, pečenje i crvenilo. Simptomi su slični prehladi, no ako traju dulje od 1-2 tjedna, a osobito ako se javljaju  u određeno doba godine, vjerojatnije je da se radi o alergijskom rinitisu. Alergijski simptomi obično su dugotrajniji i smiruju se tek uz odgovarajuće lijekove, a prehlada prolazi spontano. Osobe koje boluju od alergijskog rinitisa mogu biti razdražljive, a simptomi izazivaju glavobolju i smanjenje koncentracije što se može odraziti na uspjeh u učenju kod djece. Alergijski rinitis često je praćen i alergijskom upalom paranazalnih sinusa, a u djece može biti udružen s čestim upalama uha. U djece se počinje javljati iza treće godine života, a najčešće u školskoj dobi.

 

Povremeni alergijski rinitis

O povremenom alergijskom rinitisu govorimo ako su simptomi prisutni do 4 dana u tjednu ili kraće od 4 tjedna. Ako se simptomi javljaju sezonski,  uzročnici su peludi stabala, trava i korova. Za nastanak simptoma potrebna je određena koncentracija peludi u zraku. Simptomi su izraženiji što je količina peludi veća, odnosno u vrhuncu perioda cvjetanja, ujutro i za sunčana i vjetrovita vremena. Na početku i na kraju sezone cvjetanja , te za kišovita vremena i u večernjim i noćnim satima koncentracija peludnih zrnaca u zraku je niža.

U kontinentalnom pojasu naše zemlje cvjetanje stabala počinje u veljači (lijeska), a najjače je u svibnju (breza). Trave cvjetaju od svibnja do srpnja, a korovi (ambrozija) od kolovoza do listopada. U primorskom pojasu cvjetanje počinje ranije, a smetnje uzrokuju naročito pelud čempresa, masline i crkvine (parietaria).

 

Trajni  alergijski rinitis

 

Kod trajnog alergijskog rinitisa opisani simptomi su prisutni dulje od 4 dana u tjednu i u trajanju duljem od 4 tjedna. Simptomi su manje ili više izraženi tijekom cijele godine i javljaju  se u bilo koje doba. Uzročnici trajnog alergijskog rinitisa su alergeni koji su prisutni tijekom cijele godine, najčešće grinje iz kućne prašine, a rjeđe alergeni plijesni i dlakavih kućnih životinja. U bolesnika koji su preosjetljivi i na sezonske i na cjelogodišnje alergene, alergijski rinitis može biti trajni sa povremenim, sezonskim pogoršanjima.

 

Kako postavljamo dijagnozu alergijskog rinitisa ?

 

U prepoznavanju alergijskih bolesti važnu ulogu ima subjektivni iskaz bolesnika ili članova obitelji (anamneza). Na temelju razgovora s bolesnikom i kliničkog pregleda postavlja se sumnja na alergijsku bolest koju je potrebno potvrditi ili isključiti različitim dijagnostičkim postupcima.

 

Testiranje preosjetljivosti na alergene provodi se kožnim testovima (najčešće ubodni kožni test – „prick“) na skupne ili pojedinačne inhalacijske alergene  (grinje, peludi stabala, trava i korova, dlake životinja, perje i plijesni) te na alergene iz hrane. U kontaktu s alergenom razvija se lokalna reakcija u koži kojom se potvrđuje preosjetljivost organizma.  Alergološko testiranje je važno radi ranog otkrivanja djece s povećanim rizikom za kasniji razvoj alergijskih bolesti kao i onih koji zahtijevaju specifičan pristup i liječenje. Nakon pozitivnog kožnog testa nalaz se potvrđuje određivanjem IgE protutijela u krvi. Ostali dijagnostički postupci ovise o simptomima, a uključuju određivanje upalnih stanica i njihovih proizvoda u krvi i zahvaćenom organu, mjerenje plućne funkcije, pregled specijaliste za uho, grlo i nos i specifične testove za izazivanje alergijskih reakcija na zahvaćenom organu (provokacijski testovi).

 

Liječenje alergijskog rinitisa

Prvi korak je eliminacija i izbjegavanje alergena, što je preduvjet uspješnog liječenja ali i prevencije nastanka alergijskih bolesti. Sljedeći korak je medikamentozno liječenje (lijekovima) u obliku tableta, kapi ili sprejeva za nos. Dekongestivi ili „kapljice za nos“ koje najčešće koristimo i u liječenju obične prehlade, smanjuju začepljenost nosa, ali njihovo prekomjerno uzimanje (dulje od 7-10 dana) može imati štetne posljedice. Najčešće propisivani lijekovi za liječenje alergijskog rinitisa su antihistaminici, uglavnom u obliku tableta, a rjeđe lokalno u obliku spreja za nos ili kapljica za oči. Kod alergije na peludi preporuča se početi ih uzimati 1-2 tjedna prije očekivanog početka cvatnje. Kortikosteroidi su protuupalni lijekovi koji se propisuju u slučajevima kada primjena antihistaminika nije u potpunosti uklonila simptome i u težim oblicima bolesti.

 

Osim terapije lijekovima, primjenjuje se i imunoterapija ili alergijska vakcinacija (hiposenzibilizacija). Davanjem rastućih koncentracija alergena na koje je osoba preosjetljiva, potiče se razvoj tolerancije, što znači da nakon provedenog liječenja ponovni susret s alergenom neće izazvati simptome bolesti ili će oni biti znatno blaži. Može se provoditi u obliku potkožnih injekcija ili otopina koje se uzimaju pod jezik. Hiposenzibilizacija se primjenjuje u odabranih bolesnika, obično nakon 6. godine života  i traje kontinuirano najmanje 3 godine.

 

 

ASTMA

 

Astma je kronična bolest dišnog sustava, a u djece i najčešća kronična bolest uopće. Učestalost astme različita je u pojedinim zemljama ( u nekima i do 35%), a u našoj zemlji učestalost astme se kreće između 5 i 8 %.

Astmu obilježavaju napadaji kašlja, otežanog i čujnog disanja (piskanja ili «fućkanja» u prsima), zaduhe i osjećaja pritiska u prsima,  koji prolaze spontano ili nakon primjene odgovarajućih lijekova.

U podlozi astme je kronična upala u dišnim cijevima (bronhima) koja ima promjenjivu jačinu.  Kao posljedica upale dišne cijevi postaju pojačano osjetljive na različite podražaje koji dovode do astmatskih napadaja. U napadaju astme stišću se mišići u dišnim putovima (spazam), sluznica postaje zadebljana i otečena i stvara se puno guste sluzi što otežava protok zraka i uzrokuje simptome. Astma u dječjoj dobi najčešće ima alergijsku podlogu, ali ima astmatičara kod kojih se ne može dokazati alergija i oni boluju od nealergijske astme. Napadaje astme  u alergičara najčešće uzrokuju različiti alergeni, ali ih mogu potaknuti i tjelesni napor, virusne infekcije, atmosferske prilike, jake emocije, onečišćenja zraka (duhanski dim!), udisanje hladnog zraka i drugo. Astma je često povezana s alergijskim rinitisom. Alergijski rinitis može prethoditi astmi ili se obje bolesti javljaju istodobno, a za učinkovito liječenje astme neophodno je istodobno liječenje rinitisa.

 

Kako prepoznati astmu i kako je liječiti?

 

Važno je  na vrijeme prepoznati simptome i znakove pogoršanja astme, odnosno astmatskog napadaja kako bismo na vrijeme započeli liječenje. U napadaju astme gotovo je uvijek prisutan  suhi i podražajni kašalj, koji se vrlo često javlja nakon tjelesnog napora ili noću, odnosno pred jutro. U napadaju  astme dijete diše ubrzano, koristi pomoćne disajne mišiće, blijedo je, otežano govori, a rad srca je ubrzan. Manja djeca često su razdražljiva, odbijaju hranu, stenju pri disanju i gotovo je uvijek čujno piskanje u prsima.


U liječenju astme također koristimo međunarodno prihvaćene smjernice, prema kojima je, prvi korak ka uspješnom liječenju i postizanju kontrole bolesti edukacija  bolesnika i obitelji. Bolesnika i njegovu obitelj upoznajemo sa samom bolešću, njenim pokretačima, simptomima i liječenjem. Slijedeći je korak u liječenju astme kontrola okoliša, odnosno izbjegavanje i uklanjanje alergena i iritansa, što je preduvijet uspješnog liječenja, ali i prevencije nastanka alergijskih bolesti. Ako je dijete preosjetljivo na peludi, potrebno je tijekom sezone cvjetanja izbjegavati boravak na otvorenom u periodima kada je koncentracija peludi velika. Da bismo smanjili koncentraciju alergena u zatvorenim prostorima potrebno je iz prostorija u kojima se dijete alergičar najviše zadržava odstraniti tekstilne predmete i namještaj (plišane igračke!), tepihe i zavjese, ali i dlakave kućne ljubimce, u i na  kojima se nakuplja prašina i žive grinje. Preporuča se nabaviti antialergijske navlake za madrace, prekrivače i jastuke, budući da je koncentracija grinja  u krevetu velika, a posteljno rublje mijenjati jednom tjedno i prati na temperaturi od 60 °C. Potrebno je redovito čistiti prostorije, održavati odgovarajuću temperaturu (ne iznad 22° C) i vlažnost zraka (ispod 50%). Također treba izbjegavati izlaganje iritansima, hlapivim bojama, sprejevima, jakim mirisima, a posebice duhanskom dimu.

 

Slijedeći korak u liječenju astme je farmakološko liječenje (lijekovima). Lijekovi za liječenje astme dijele se u dvije glavne skupine, a to su simptomatski lijekovi i kontrolirajući lijekovi. Simptomatski lijekovi koriste se za olakšanje simptoma astmatskog napadaja i brzo dovode do prestanka simptoma jer opuštaju mišiće u dišnim putovima (salbutamol, formoterol).  Primjenjuju se u inhalacijama (aerosol ili otopina za inhalaciju) i to samo onda kada postoje simptomi napadaja astme, tijekom nekoliko dana. Povećana potreba za ovim lijekovima i njihova učestala primjena upućuje na pogoršanje bolesti.

 

Kontrolirajući lijekovi održavaju astmu pod kontrolom zahvaljujući protuupalnom djelovanju i primjenjuju se kroz dulji period tijekom liječenja astme (inhalacijski kortikosteroidi, antileukotrijeni, kromoni, salmeterol, metilksantini). I ovi se lijekovi najčešće primjenjuju u obliku aerosola ili prašaka za inhalaciju, a neki i u tabletama. Zahvaljujući pomagalima (zračne komorice – aerochamber,  babyhaler, volumatik,) primjena inhalacione terapije moguća je od najranije dobi.

 

Osim simptomatske terapije lijekovima, primjenjuje se i  imunoterapija ili alergijska vakcinacija (hiposenzibilizacija). Davanjem rastućih koncentracija alergena na koje je dijete preosjetljivo potiče se razvoj tolerancije, što znači da nakon provedene terapije ponovni susret s alergenom  neće izazvati simptome bolesti ili će oni biti znatno blaži. Hiposenzibilizacija se primjenjuje u odabranih bolesnika, u djece obično nakon 6. godine života  i traje kontinuirano najmanje 3 godine. Može se provoditi davanjem potkožnih injekcija ili u obliku kapi koje se stavljaju pod jezik, ali uvijek standardiziranim pripravcima pod kontrolom liječnika. Preporuča se u bolesnika koji su preosjetljivi na manji broj srodnih alergena, najčešće ako simptomi ne mogu biti zadovoljavajuće kontrolirani farmakološkom terapijom, te kod bolesnika koji ne žele uzimati lijekove ili lijekovi izazivaju neprihvatljive nuspojave.  U liječenju astme primjenjuje se i fizikalna terapija koja koristi tehnike opuštanja, kontroliranog disanja, vježbe disanja i drenažu prsnog koša, što je osobiti korisno u djece.

Klimatsko liječenje (morsko ili visinsko) preporučljivo je kod svih alergijskih bolesti dišnog sustava, osobito u djece.

 

Kako postavljamo dijagnozu astme?

 

U prepoznavanju alergijskih bolesti, pa tako i astme važnu ulogu ima subjektivni iskaz bolesnika ili članova obitelji (anamneza). Na temelju razgovora s bolesnikom postavlja se sumnja na bolest koju je potrebno potvrditi ili isključiti različitim dijagnostičkim postupcima. Testiranje preosjetljivosti na alergene provodi se kožnim testovima (najčešće ubodni kožni test) i u kontaktu s alergenom razvija se lokalna reakcija kojom se potvrđuje preosjetljivost organizma.  Nakon pozitivnog kožnog testa nalaz se potvrđuje određivanjem IgE protutijela u krvi. Ostali dijagnostički postupci uključuju određivanje upalnih stanica i njihovih proizvoda u krvi i zahvaćenom organu, mjerenje plućne funkcije, pregled specijaliste za uho, grlo i nos i specifične testovi za izazivanje alergijskih reakcija na zahvaćenom organu (provokacijski testovi).

 

 

ALERGIJE I SUNCE

 

Sunce je izvor svjetlosti, topline i života. Sunčev spektar ima povoljno djelovanje na cjelokupni organizam. Za mentalno zdravlje, mišićnu snagu, energiju i učenje potrebne su minimalne količine ultraljubičastih (UV) zraka iz prirodne dnevne svjetlosti. Umjerena sunčeva svjetlost poboljšava imunitet i potiče metabolizam. Sunce ima poseban značaj za organizam u rastu. Pod utjecajem  UV zraka stvara se aktivni oblik vitamina D koji ima nezamjenjivu ulogu u metabolizmu kalcija i koštanom razvoju..

Međutim, UV zračenje je dio Sunčevog elektromagnetskog zračenja koje osim pozitivnih djelovanja na život i organizme na zemlji ima i neke negativne, akutne i kronične učinke.

 

Ljeto je doba godine vezano uz boravak na otvorenom, ali pretjerano izlaganje suncu bez zaštite može dovesti do oštećenja kože i očiju. Koža „pamti“ i oštećenje kože je kumulativno (zbraja se), a počinje već s prvim izlaganjem suncu. Budući da vole igre na otvorenom, djeca su izložena suncu puno više nego odrasli, a dječja je koža osjetljivija na sunce i lakše izgori nego koža odraslih.  Dokazano je da se 50 do 80% UV zračenja koje se kumulira tijekom života ostvari do 18. godine života! Negativni učinci sunčevog zračenja mogu se prevenirati pravilnom i kontinuiranom  zaštitom od sunca koja mora početi od prvih dana života. S obzirom da zaštita kože u dječjoj dobi može čak za 80% smanjiti rizik nastanka karcinoma kože kasnije tijekom života, jasno je koliko je važna pravilna zaštita dječje kože od sunčevih zraka.

Zbog nekontroliranog izlaganja suncu pojavljuju se opekline, fototoksične i fotoalergijske kožne bolesti, degenerativne kožne promjene, preuranjeno starenje kože pa čak  nastaju i maligni kožni tumori.

 

Fotosenzitivnost ili fotoosjetljivost je abnormalni odgovor na uobičajenu izloženost sunčevu svjetlu, čija je učestalost u djece znatno niža nego u odraslih. Fotodermatoze koje se najčešće javljaju su fototoksične i fotoalergijske reakcije. Fototoksične reakcije nastaju izravnim međudjelovanjem neke tvari i svjetla, nakon čega nastaje reakcija poput opekline. Posljedica je djelovanja određenog kemijskog spoja (unesenog u organizam – npr . antibiotik  ili nanesenog na kožu- kreme, sapuni, deodorani) koji povećava učinak svjetla, dok u normalnim okolnostima bez izlaganja suncu ne bi izazvao ovakve reakcije. Fitofotodermatitis  je fototoksični dermatitis uzrokovan biljkama, a karakterizira ga pojava bula (mjehura) na koži i češće dugotrajna pojačana pigmentacija. Najčešće se javlja na šakama, potkoljenicama i oko ustiju.

 

Fotoalergijske dermatoze posredovane su imunološkim mehanizmima. Kod njih uz svjetlo i senzibilizator sudjeluju i imunološki mehanizmi. Senzibilizatori također mogu biti uneseni u organizam sistemski ili lokalno- na kožu. Nakon aktiviranja potencijalnog alergena (fotosenzibilizator) u koži s UV svjetlom kod ponovljenog izlaganja on se aktivira, a potom se uključuju imunološki mehanizmi (najčešće kasni, tj. stanični tip preosjetljivosti) koji dovodi do promjena u koži. Fotolaergijske reakcije su češće uz lokalnu primjenu nekih lijekova ili kemikalija i po prestanku uzimanja lijeka u potpunosti prolaze. Na koži se pojavljuje crvenilo, sitni mjehurići ili velike bule, što je praćeno svrbežom na koži izloženoj suncu, gdje je fotoalergen bio primijenjen. Kod sistemske primjene lijekova (npr. neki antibiotici) reakcija je na cijelom tijelu.

 

Solarna urtikarija je karakterizirana akutnom urtikarijskom reakcijom koja se pojavljuje ubrzo nakon izlaganja sunčevim zrakama, a očituje se na izloženim, ali i na pokrivenim dijelovima tijela. Rijetka je u djece. Točan mehanizam nastanka nije sasvim jasan, ali se pretpostavlja se da se u koži pod utjecajem sunca oslobađaju antigeni koji pokreću alergijsku reakciju ranog tipa. Tipične promjene na koži razvijaju se nekoliko sekundi do minuta po izlaganju suncu, nestaju unutar 1-2 sata, a gotovo uvijek unutar 24 sata.  Bolest je najčešće kroničnog tijeka i pojavljuje se godinama. Savjetuje se izbjegavati izlaganje sunčevu svjetlu i primjena zaštitnih lokalnih pripravaka. Ponekad može pomoći primjena antihistaminika, a korisnom se pokazala primjena klorokinskih preparata i fotokemoterapija. Ovo liječenje se provodi prije sunčanog razdoblja.

 

Solarni dermatitis (opeklina) je akutna dermatoza uzrokovana djelovanjem UVB zraka, a nastaje kao posljedica nedovoljne zaštite od sunca i predugog izlaganja sunčevim zrakama kad su one najjače. Započinje oko 4-6 sati nakon sunčanja, a iščezava oko 72 sata po izlaganju suncu, uz nastanak pigmentacije, a 2-3 dana kasnije uslijedi ljuštenje kože. Koža je po izlaganju suncu intenzivno crvena uz osjećaj pečenja. Teže oblike karakterizira pojava vezikula i bula (manjih ili većih mjehura na koži), što može biti praćeno i općim simptomima – osjećaj slabosti, povišena tjelesna temperatura i glavobolja, pa sve do cirkulacijskog kolapsa.  U liječenju se primjenjuju hladni oblozi, masti za hlađenje te lokalni kortikosteroidni pripravci  (kreme, emulzije).

 

Solarni ekcem je najčešća fotodermatoza. Pravi mehanizam nastanka nije posve razjašnjen, ali se vjerojatno radi a o alergijskog reakciji kasnog  ili  staničnog tipa. Pojavljuje se u proljeće ili početkom ljeta eritematoznim i papuloznom promjenama (crvenilo kože i sitni prištići do 2 mm u promjeru) na suncu izloženim predjelima kože. Pojavi može prethoditi osjećaj žarenja, a obično je praćeno jakim svrbežom.  Značajno je da su promjena potpuno pošteđeni dijelovi kože koji nisu bili izloženi suncu (vlasište, predio iza uški i ispod nosa, unutarnje strane udova). U liječenju se primjenjuju širokospektralna sredstva za fotozaštitu. Postupno izlaganje rastućim dozama UVB zraka uskog spektra  korisna je u većine bolesnika, a u djece je moguća poslije 8. godine.

 

Dugoročno i ponavljano izlaganje UV zrakama dovodi do promjena u strukturi i funkciji kože te sudjeluje u procesu karcinogeneze (nastanak tumora kože), imunosupresije i starenja kože. U procesu karcinogeneze važno je djelovanje UV zračenja na oštećenje stanične strukture i na potiskivanje imunološkog odgovora.

 

Na kraju ne smijemo zaboraviti da dugotrajno i prekomjerno izlaganje sunčevu svjetlu uzrokuje upale rožnice i očne spojnice te oštećenje oka, u smislu prijevremenog razvoja katarakte, zloćudnih tumora oka i kože očnih kapaka.

 

Nije svaka koža ista

Prema osjetljivosti kože na sunčane opekline, ljude dijelimo na 4 različita fototipa. Prva dva tipa se odnose na osobe vrlo svijetle  i svijetle puti, kose i očiju, čija je koža izrazito osjetljiva na sunce i sklona opeklinama. Tip 3 se odnosi na osobe tamnije kože i kose te smeđih očiju, čija koža je manje osjetljiva na opekline, ali bez zaštite također mogu dobiti opekline već nakon pola sata izlagan ja suncu. Tip 4 imaju osobe s tamnom kožom i kosom, koji su zbog jačeg pigmenta manje osjetljivi na opekline, ali i kod njih je neophodna primjena zaštitnih sredstava.

 

Prije izlaska na sunce, treba imati na umu:

§                                  Izgorjeti se može i tijekom oblačnog dana jer oblaci propuštaju i do 95% UV zraka.

§                                  Izgorjeti se može i obučen – tamna odjeća štiti kožu poput zaštitnog faktora 4-5, a bijela majica gotovo uopće ne. Stupanj zaštite se smanjuje kada odjeća postaje vlažna.

§                                  Opekline se mogu dobiti i tijekom boravka u vodi!

§                                  Preplanula koža ne štiti od opeklina i štetnog djelovanja UV zraka!

I na kraju, evo nekoliko preporuka za zaštitu djece od pretjeranog izlaganja suncu:

·                        Djecu do 6 mjeseci ne treba nikako izlagati suncu, a nakon te dobi pa do godinu dana ne izlagati ih direktnom suncu.

·                        Odjenuti ih u laganu odjeću uz isključivi boravak u sjeni.

·                        Kod djece do 6 mjeseci ne upotrebljavati kreme sa zaštitnim faktorom jer mogu dovesti do iritacije.

·                        Izlaganje suncu ne smije biti u doba dana kada je najjača koncentracija UV-zraka (10-16 sati).  Kod djece starije od 6 mjeseci neophodna je primjena  krema sa zaštitnim faktorom SPF 15 ili većim. Nanijeti kremu pola sata prije izlaganja suncu, a nanošenje ponavljati svakih 1-2 sata , nakon svakog kupanja, brisanja ručnikom ili znojenja. Kvalitetan proizvod za zaštitu od sunca ima SPF najmanje 25, oznaku „otporno na vodu“ (zadržavanje SPF nivoa nakon 80 minuta kupanja – „water proof“) i pruža zaštitu od UVA i UVB zračenja („broad spectrum“).

·                        Ne zaboravite nanijeti kremu na usnice, uške i stražnji dio vrata.

·                        Uvijek nositi zaštitnu odjeću – kape i šeširići s obodom, naočale, majice. Oprez- bijela, svijetla i prozirna odjeća propušta UV zrake i ne pruža zaštitu od sunca!

·                        Obavezno zaštititi oči sunčanim naočalama koje pružaju 99-100% zaštitu od UVA i UVB zračenja.

·                        Nanijeti zaštitnu kremu i u sjeni, jer i tada dijete može zadobiti opekline zbog reflektiranja UV zraka od vode, kamena ili pijeska.

·                        Nakon sunčanja zaštitna sredstva je potrebno pranjem odstraniti s površine kože, jer inače mogu izazvati iritativne i alergijske kontaktne reakcije. Na kožu nakon tuširanja treba nanijeti proizvod koji njeguje i čuva vlažnost dječje kože.

 

 

 


?>