Poštovani, kada laringitis počne sa 4,5 godine i periodično se pojavljuje i sa 7/8 godina, da li uzrok može biti i mlohav laring ili da je epiglotis drugačije oblikovan? Ili je sada već prestar za sve to? Naime, pored laringitisa koji prati viroze pri jačem naporu djeteta čuje se malo, jedva čujno režanje. To smo pripisivali trećem krajniku, ali i nakon operacije (sva 3 ) krajnika je ostalo. Da li ORL pregleda i grkljan prije operacije krajnika ili za to treba poseban pregled (naime, vadili smo mu krajnike prije 3 mjeseca u bolnici "Sv. Duh" i ako je već tada pregled napravljen bilo bi nam rečeno da nešto nije u redu i bespotrebno mi je ponovno dijete izlagati stresu)? Sve u svemu, da li sedmogodišnjaka voditi na ORL pregled, možda i alergološko testiranje, ili sve to pustiti i sačekati određeni period (ovu jesen) i vidjeti kako će se sve odvijati s obzirom da više nije tako mali. Kakva su vaša iskustava, koja je dobna granica djeteta kada se mame djece sa laringitisima mogu opustiti??? Moram naglasiti da sada ima promuklost kao upozorenje koju liječimo doma inhalacijama tako da više nema onih iznenadnih noćnih napada bez najave. Zahvalna mama Katarina.
Cijenjana, tzv. „stridor“ definiramo kao oštar zvuk velike frekvencije koji nastaje zbog turbulencije zračne struje u djelomično blokiranom („opstruiranom“) dišnom putu. To je simptom. Uzroci mogu biti u središnjem živčanom sustavu, kardiovaskularnom, gastrointestinalnom i dišnom. Inspiratorni stridor uzrokuju suženja dišnog puta iznad tzv. subglotičnog prostora, dok je u subglotičnom ali i glotičnom prostoru (gdje se nalaze glasnice) obično bifazičan. Ekspiratorni stridor obično predstavlja simptom opstrukcije u grudnom košu. Kod djeteta se zbog specifične anatomije stridor obično pojačava stoga što zračna struja prolazi kroz suženje u djetetovu savitljivom dišnom putu, vektor bočnog usmjerenog pritiska može se kritično smanjiti te uzrokovati još jaču opstrukciju. Podatak o karakteru disanja (hrapavo, bučno, čujno i sl disanje) veoma je značajan, ako se zamjećuju tegobe tijekom noći a ne tijekom pregleda. Treba svakako registrirati promjenu boje kože na udovima (cijanozu pri disanju, apneje i sl), dob, trajanje stridora, težinu, promjene karaktera i sl., da li mu prethodi plač, napor, afonija (bezglasnost), kašalj, aspiracija, otežano hranjenje, slinjenje, itd. Pri pregledu svakako moramo registrirati težinu i stupanj opstrukcije dišnog puta, bilo i br respiracija, cijanozu, aktivnost pomoćnih respiratornih mišića, uvlačenje juguluma (nalazi se na središnjoj spojnici između ključnih kostiju), stanje svijesti, i sl. Stridor je obično manji u sjedećem položaju, važno je registrirati ev. infekcije gornjeg dišnog i probavnog trakta, otekline ili krepitacije (tzv. „škripanje“) mekih tkiva glave, vrata ili prsišta, dislokacija dušnika, slinjenje iz usta i/ili febrilnost. Laringotraheobronhitis (tzv. „subglotidni laringitis“) čest je u djece od 6 mj. do 6 godina. Navedeni simptomi su obično jači tijekom noći, kašalj poput laveža psa. U ovonm stanju nalazimo jastučaste edeme na donjim plohama glasnica, što sužava dišni put. Ne smijemo zaboraviti niti aspiraciju stranog tijela u djece tijekom 1. i 2. godine života, kao niti bakterijski traheitis (rijetko) u djece do 3. godine, retrofaringealni apsces (obično djeca mlađa od 6. godina), peritonzilarni apsces (starija djeca), kao i anafilaktičnu reakciju (dolazi još i uz svrbež očiju, kihanje i sl.), te epiglotitis (prije učestaliji u predškolske djece, obično uz nalaz H. influenzae). Međutim, ne smijemo smetnuti s uma niti tzv. kronični stridor (laringomalacija; obično u novorođenačkoj dobi), kao niti motoričke paralize ili pareze glasnica (mala djeca; obično po rođenju ili po porođajnoj traumi i sl). Katkad stridor mogu uzrokovati i tzv. diskinezije unutrašnjeg laringealnog mišića (tegobe samo pri naporu uz paradoksalno gibanje glasnica), laringealne priraslice i nadasve ciste (doduše rijetko) te hemangiomi ali i papilomi grkljana (nastaju prijenosom humanog papiloma virusa s majke), te na kraju treba reći da svakako treba razmotriti i moguću traheomalaciju, stenozu traheje kao i atrezije hoana (spojno mjesto stražnjeg dijela oba nosna tunela i gornjeg ždrijela). Osnovna postavka dijagnostike jest vizualizacija dišnog puta u regiji koja je uzrok stridora, uz primjenu foto- ili videodokumentacije. Ukoliko dijete ima primjerenu saturaciju kisikom (i nije u stanju akutnog epiglotitisa/tzv. poklopac grkljana), svakako treba obaviti fleksibilnu nazo-laringo-faringo-fiberskopiju. Konačne preporuke za liječenje i u konačnici praćenje bolesnog djeteta nadsve ovise o uzroku opstrukcije. Stoga cijenjena mama, predlažem da svakako posjetite kolege otorinolaringologe kod kojih je dijete u jednom navratu već bilo zbrinuto. Siguran sam da ćetre dobiti sva potrebna dodatna objašnjenja i upute koje su bitne u tijeku praćenja i liječenja Vašeg djeteta.
