Poštovani, imam 22 godine i moji problemi su se javili prije 4 mjeseca. Počele su svakodnevne glavobolje, područje tjemena, više prema čelu, ponekad područje iznad obrve, koje nekada boli i na dodir, i više je bolna desna strana. Takođe se povremeno javljaju bolovi u/iza desnog uha, i desna strana nosa. Bol je konstantan, srednje jačine, ali povremeno se pogorša i nije jedan analgetik ne pomaže, tako reći bolovi su za poludit. Prisutna je vrtoglavica/zanošenje, čak sam par puta izgubila svjest. Mučnina takođe. Kada više ne bi bilo pomoći, a bolovi sve jači, javila bih se u hitnu pomoć. Javila sam se na pregled svojoj liječnici, koja mi je rekla da uradim RTG sinusa i javim se na pregled kod ORL. Obavila sam sve i RTG je pokazao rubno zasjenjenje maksilarnih sinusa. Dobila sam lijekove, ali nije bilo poboljšanja. Preporuka ORL je da se javim neurologu. Obavila sam i taj pregled. U nalazu ništa specifično nije spomenuto, osim pozitivnog Romberg testa i tandem hoda. Urađena je magnetna rezonanca glave i u nalazu piše da je endokranium bez patoloških promjena, i da postoji uže rubno zadebljana sluznica maksilarnih sinusa, i frontalnog sinusa, te etmoidnih celula što odgovara blažim hroničnim promjenama. Nalazi krvi su manje-više uredni. Temperatura povremeno prisutna. U zadnje vrijeme sam često prehlađena, nos povremeno začepljen, takođe prisutno je slivanje sekreta niz ždrijelo, i od toga kašljem. Čeka me još kontrola kod neurloga, ali mislim da ovo više nije neurološki problem, te bih vas molila da mi odgovorite da li bi ove glavobolje mogle biti povezane sa ovim promjena koje su uočene na nalazu magnetne rezonance
Cijenjena, sukladno opisu, kod Vas se vjerojatno radi o kroničnim promjenama sluznice paranazalnih sinusa. Kronični sinuitis je pojam koji se upotrebljava kada upala sinusa traje dulje od 3 mjeseca. Ovaj oblik upale posljedica je akutnog sinuitisa koji je u cijelosti neliječen i/ili neadekvatno liječen. Ukoliko upalni proces traje dulje od 3 mjeseca, dolazi do irevezibilnog poremećaja sinusne drenaže, kao i do drugih imunobiokemijskih promjena sluznice sinusa. Osnovne tegobe koje se javljaju u kroničnom upalnom stanju, su uporno cijeđenje sekreta, koje se javlja ponajviše iza nosa u ždrijelo, neodređena bolnost manjeg intenziteta u sinusima i nadasve dugotrajno subfebrilno stanje. Dijagnoza se postavlja temeljem rinoskopskog pregleda, pregledom slikovnih zapisa regije (stara metoda: zasjenjenja na Rtg-snimku sinusnih šupljina), ultrazvuku ili pozitivnom nalazu punkcije sinusa. Prednja rinoskopija s dobrim osvjetljenjem nezmjenjiva je u procjeni stanja nosne anatomije i sluznice. Liječnik svakako mora pronaći mukozni edem ili eritem, ili mukopurulentni iscjedak (gnojni). Područje u kojem se sekret nalazi pomaže u određivanju lokalizacije zahvaćenog sinusa. Liječnik mora pokloniti pozornost bilo kakvoj facijalnoj osjetljivosti; palpirati i perkuitrati područje frontalnog sinusa, medijalnu orbitalnu regiju (etmoide), prednje lice, kao i gingivalni bukalni sulkus (maksilarni sinus), te treba potražiti i znakove periorbitalnog edema, a u djece (osobito) i jak zadah iz usta. Nazofarinks (gornje ždrijelo) treba pažljivo pregledati u potrazi za adenoidnom opstrukcijom, tumorima, hoanalnom atrezijom i postnazalnim purulentnim iscjetkom. Ne treba zaboraviti niti pregled uha, jer se usporedno sa sinuitisom mogu javiti i otitis media ili serozni otitis media. Sumacijski rentgenogram (Rtg) sinusa se još uvijek koristi za dokaz prisustne ili izliječene upale, iako kao metoda više nema smisla ako se usporedi s MSCT-sinusa. U slučaju upale može se dokazati prisustvo tekućeg sadržaja, steći dojam o prozračnosti sinusa ili o debljini sluznice. Ultrazvukom možemo sa velikom pouzdanošću u sinusu razlikovati izljev od debele sluznice, kojoj možemo odrediti čak i debljinu. Pretraga je korisna u odraslih i djece starije od 4 godine. Tijekom postupka liječenja treba znati da primjenom konzervativne terapije najčešće dolazi do smirivanja upale. Bitno je postići dobru ventilaciju i drenažu, pri čemu veliku ulogu imaju vazokonstriktorne kapi (uz obavezno izbjegavanje dugotrajne upotrebe). Ako je prisutna gnojna upala, u liječenju se koriste antibiotici. Smatra se da omogućuju izlječenje akutne epizode upale uz prevenciju komplikacija i progresivnim sluzničkih promjena, koje mogu dovesti do kroničnog sinuitisa. Tijekom akutne upale, primjenjujemo antibiotike sukladno mikrobiološkom nalazu, kao i odstranjenje patološkog sekreta punkcijom i ispiranjem čeljusnih sinusa fiziološkom otopinom, te primjenom dekongestivnih sredstava. Antibiotska terapija mora biti ciljana i primjenjena dovoljno dugo. Ako proces u sinusima još traje (uz smirivanje u nosu), može se pokušati sa tzv. „Displacementom po Proetzu“. Taj se postupak ponavlja nekoliko dana, dok se ne isprazni sinus. Kontraindiciran je u akutnoj fazi bolesti. Posebno je otežana drenaža maksilarnog sinusa, čije je ušće uz sam krov sinusa. Zbog toga je ponekad potrebna punkcija ovog sinusa po lokalnoj primjeni epimukozne anestezije, osobito ukoliko postoji opasnost od orbitalnih i intrakranijalnih komplikacija. Kirurška intervencija je veoma rijetka u akutnom stadiju. Osnov razumijevanja terapije u kroničnim upalnim stanjima predstavlja mogućnost nanovo ostvarene drenaže paranazalnih sinusa, kao i cjelovitog odstranjena bakterijskih kolonija iz sluznice, što će u konačnici pružiti priliku za osiguravanje provedbe imuno-biokemisjkih procesa u sluznici te njenu regeneraciju. Propusnost ušća se mora ostvariti kirurškim putem kako bi se omogućila drenaža mukopusa (gnojni secret) iz sinusa. Iz osobnog dugogodišnjeg iskustva kojeg imam u tretiranju ovih upalnih stanja kod mnogobrojnih pacijenata, mogu reći da uspostavljanjem primjerene sinusne ventilacije i drenaže dolazi do gotovo cjelovitog nestanka simptoma kroničnog sinuitisa. Primjenom endoskopskih tehnika i tehnologija u kirurškoj terapiji, primjerice u funkcijskoj endoskopskoj sinusnoj kirurgiji (FESS; www.poliklinika-klapan.com), moguće je vizualizirati (razmotriti i razumijeti uočeno) zrakoprazne prostore sinusnog labirinta, kao i ušća različitih sinusnih područja, tj. apsolutno sve osnovne anatomske karakteristike labirinta paranazalnih sinusa. Time se ova metoda definira kao minimalno invazivna, te omogućuje uspostavljanje ventilacije i/ili normalne funkcije sinusa. Dijagnostika u FESS kirurgiji podrazumijeva primjenu endoskopije, kao i uporabu različitih presjeka 2D-MSCT-slojevitih prikaza nosa i paranazalnih sinusa, kao i 3D-kompjutoriziranih modela modela glave/nosa i sinusa i svakako virtualne endoskopije, dok se kirurško liječenje svakako zasniva na endo-kirurgiji (FESS, 3D-kompjutorizirana-navigacijska-FES-kirurgija).
