Pitanje
Preporučena mi je endoskopska operacija sinusa, kažu da imam "...anomalije frontalnog recesusa", predložene su mi dvije-tri kliničke ustanove gdje se to provodi. Bila sam na dva pregleda u dvije institucije i nisam sigurna da sam zadovoljna ponuđenim odgovorima, liječnici su mi djelovali neuvjerljivo a ja sam ostala nedovoljno informirana. Brinem se o svom zdravlju i normalno je da znam što više o operaciji koja eto, čini mi se, slijedi. Stoga vas molim za detaljno objašnjenje. Da li postoji bilo što danas u svijetu što predstavlja u ovoj kirurgiji bolji i sigurniji način liječenja?
Odgovor
Principi funkcijske endoskopske kirurgije definiraju endoskopski kirurški koncept kao koncept koji je usmjeren na patološki promijenjenjena ključnapodručja bočnog (lateralnog) nosnog zida, mora biti maksimalno poštedan prema zdravim, odnosno povratno (reverzibilno) promijenjenim strukturama nosa isinusa. Osnovni cilj ove kirurgije definiran je u nekoliko osnovnih odrednica, kao što su a) ponovno uspostavljena ventilacija sinusa i b) posljedični oporavakpovratno patološki promijenjene sluznice. Anomalije frontalnog recesusa, tj. dijela anatomske strukture koji je odgovroan za ventilaciju i drenažu čeonog sinusa, uključuju povećane mikroanatomske strukture koje se nalaze na tzv. bočnom dijelu svake nosne šupljine, kao što su tzv. agger nasi stanice i staniceetmoidne bule. Može se isto tako raditi i o anomalijama stražnjih etmoida koji uključuju pneumatizaciju nepčane kosti i proširenost etmoida u tzv. sfenoidnu kost(Onodijeva celula). Potencijalne opasnosti, poput promjenjivog toka optičkih živaca unutar sfenoidnog sinusa, koštanih defekata tzv. parasfenoidnogkarotidnog kanala, hipoplazije ili aplazije maksilarnog antruma i antralnih septacija, trebaju se u svakom slučaju veoma detaljno i sigurno preoperativnopredvidjeti. Kompletna ili parcijalna blokada sinusnih ušća uzrokovat će upalne promjene u sinusnim šupljinama. Blokada obično nastaje kombinacijomprirođenih disprorporcija i nekih od bolesti koje su tijekom razvoja i rasta bolesnika bile prisutne tijekom njegova života. Kombinacija navedenih uzroka najlakše inajsigurnije se može definirati 2D-MSCT presjecima sinusa/nosa. Sinonasalna anatomija najbolje se prikazuje koronarnim MSCT projekcijama, jer navedenipresjeci najbolje ocrtavaju strukture tzv. ostiomeatalne jedinice (OMC), izuzetno bitne za funkcioniranje više sinusnih prostora (čeoni, lični i prednji etmoidnisinusi). Anatomija tzv. frontalnog i sfenoetmoidnog recesusa najbolje se vidi na sagitalnim presjecima tankih aksijalnih snimaka. Mnoge anatomske varijacijenosa i paranazalnih sinusa mogu utjecati na drenažu sinusa i pospješiti razvoj sinusitisa. Ostala odstupanja od anatomskih normi mogu otežavati izvođenje kirurških zahvata. Većina tih varijacija lako se može identificirati na koronarnim MSCT snimkama, a najčešće su tzv. konha buloza, deformacije septuma, lateralni (bočni) konveksitet srednje školjke, pneumatizacija i inverzija tzv. uncinatnog procesusa, prominentne agger nasi stanice i etmoidalna bula, i poznate Hallerove stanice. Bitno je napomenuti da se prednjim hvatištem tzv. uncinatnog procesusa može jasno prikazati njegova konfiguracija te utjecati nauspješnost kirurškog pristupa frontalnom recesusu, kao što je kod vas cijenjena gospođo vjerojatno slučaj. Mnogi endoskopski zahvati započinjuodstranjenjem upravo spomenutog procesusa uncinatusa. Tanka kost koja čini osnovicu opve anatomske strukture , slična je ljuski jajeta, postaje vidljiva kadase otvori sa specijalnim tzv. “backbiter” instrumentom. Interpretacija MSCT snimaka sinusa za potrebe endoskopske kirurgije mora uslijediti sukladno zahtjevima kirurga koji će provesti operaciju, na čemu i osobno inzistiram tijekom zadnje dvije decenije od kada se bavim i ovom vrstom kirurgije. Treba naglasiti da se ne inzistira na detaljnom prikazivanju svih anatomskih regija gdje postoji evidentirana bolest, već na razdvajanju specifičnih anatomskih parametara i identifikaciji uzoraka bolesti koji upućuju na funkcijsku opstrukciju (blokade) centralnih drenažnih (ventilacijskih) puteva. Indikacije za ovu kirurgiju su raznolike, a među njima su najčešći kronični recidivirajući rinosinuitis s komplikacijama, komplikacije ac.sinuitisa (posebice u djece), mukokele i piokele frontalnog i sfenoidnog sinusa, likvorfistule prednje lubanjske osnovice, meningoencefalokele, dakriocistitisi, orbitopatije, mikoze, benigni tumori, strana tijela sinusa i orbitae, kao i dekompresija vidnog živca, orbitae, te kirurgija hipofize. Kirurške indikacije za operaciju čeonih sinusa, kao što je možda i kod vas slučaj su recidivirajući empijem frontalnog sinusa, kronični frontalni rinosinuitis, mukokele i piokele frontalnog sinusa, manji benigni tumori i različita strana tijela (npr. osobno sam tijekom 90-ih godinam obavio mnogo endo-operacija sinusa sa uklanjanjem stranih metalnih tijela, najčešće dijelova puščanih projektila i gelera granata). Na kraju samo spomen da danas postoji i kompjutorizirana-3D-endoskopska kirurgija sinusa koja se u Hrvatskoj provodi još od 1994. godine, koju su samostalno razvili a poslije i unaprijedili hrvatski kirurzi, pa bi to svakako preporučio na kraju ovog odgovora (više INFO na web stranici Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu www.mef.hr/MODERNRHINOLOGY).
