Treba svakako provjeriti kakav je sada status adenoidnih vegetacija u gornjem ždrijelu (alergija?), unatoč činjenici da je provedena op. terapija, potom definirati alergo-status djeteta, budući zbog navedenih tegoba dolazi do otežanijeg disanja na nos, time i „otoka“ sluznice u području gornjeg aerodigestivnog trakta, slabijeg ventiliranja srednjeg uha (Eustachijeva cijev) itd, itd. Također, svakako provesti noviju audiološku obradu, sukladno nalazu (u sklopu cjelovite obrade/nos, alergija) te omogućiti dreniranje sekercije iz srednjeg uha (time i ventilacijske cjevčice). Same cjevčice u bubnjićima neće biti dostatne ukoliko se alergo senzacije sluznice ne tretiraju dostatno (stoga preporučujem i obradu pedijatra alergologa) ili nanovo ne dostrane adenoidne vegetacije, ukoliko su ponovo izražajno velike.
Pitanje
Hvala Vam na odgovoru. Ali to sve već znam.Vadili smo i krajnike( i to sva 3), imali cijevčice radimo timpanograme redovito,kontrole na orl svaka 2 tjedna, antibiotika je popila jedan šleper, ali stanj se ne mijenja. Pitanje je bilo dali postoji šta drugo osim cijevčica neka druga metoda?
Prvo pitanje od iste čitateljice: On Sun, 20 Jun 2010 12:34:42 -0000, wrote: Imam dijete (4 i po god) sa dijagnozom- akutna serozna upala srednjeg uha i alergijski rinitis, nespecificiran. Prije 6 mjeseci stavili su joj ciijevčice u oba uha, a prije toga su joj u oko pola godine 3 puta bušili bubnjiće. Cijevčice smo izvadili prije 1 mijesec i čim su joj se rupice zarasle imamo opet isti problem kao i prije cijevčica- ne čuje kako treba i stalno joj curi gusto iz nosa. Ljeto će biti ok, ali se bojim jeseni. Da li postoji koje drugo riješenje osim ventilacijskih cijevčica? Hvala
Vaš ODGOVOR: U slučaju da dijete boluje od sekretornog otitisa, bol u uhu obično nije prisutna, već se javlja nagluhost provodnog tipa (tzv zračna nagluhost. Pregledom uha se mogu utvrditi znakovi negativnog tlaka u srednjem uhu, zbog čega se bubnjić uvlači i poprima karakterističan ljevkasti izgled. Pregledom bubnjića, uz prigodno povećanje se ponekad može vidjeti i razina tekućine u srednjem uhu. Potreban je cjeloviti otorinolaringološki pregled u svezi otkrivanja pratećih bolesti koje pogoduju disfunkciji Eustachieve tube (osobito zbog pocvećanog "trećeg krajnika", itd). Korisna dodatna pretraga, kojom se ispituje tlak u srednjem uhu kao i sama funkcija tube, je timpanometrija. To je definitivno brza, jednostavna i bezbolna metoda. Uz timpanometriju, korisno je napraviti i obradu sluha (tzv. Tonalnu audionetriju). Ovom se pretragom utvrđuje precizna razina gubitka sluha i značaj/utjecaj bolesti na gubitak sluha. U liječenju sekretornog oblika upale srednjeg uha potrebno je točno utvrditi stupanj oštećenja, koje uho je zahvaćeno i u kolikoj mjeri. Osim toga treba procijeniti u kolikoj mjeri ovo stanje utječe na djetetov razvoj govora i intelektualni razvoj općenito. Ukoliko je stanje prisutno dulje od tri mjeseca treba provesti obradu sluha, a ukoliko se stanje prepozna kasno, uz već prisutan otežan razvoj govora, obrada je potrebna što prije. Kada je bolest prisutna dulje vrijeme, opće prihvaćeno je kirurško liječenje. Od kirurških se zahvata primjenjuje već spomenuta miringotomija, tj. postavljanje ventilacijskih cjevčica, u svezi stvaranja pogodnijih uvjeta za ventilaciju i pražnjenje srednjeg uha. Tada se u sam bubnjić može staviti i mala ventilacijska cjevčica kojom se produljuje učinak i sprečava spontano zatvaranje otvora. Ukoliko je kod djeteta prisutan "treći krajnik", provodi se adenotomija. Ovaj kirurški zahvat bi trebalo napraviti kada postoji veće oštećenje sluha ili postoje već vidljive promjene na bubnjiću koje su znak jačeg i trajnijeg nakupljanja tekućine. Kirurškoj terapiji se pribjegava i kod djece sa zakašnjelim razvojem govora.(prof.dr. Ivica Klapan, dr. med.)
Odgovor
