Cijenjeni profesore, u svom sam životu probao raznoliku terapiju za alergiju, ali nije bilo neke značajne pomoći jer se i dalje patim svake godine (reagiram na pelud ambrozije). Pročitao sam na jednom Internet portalu Vaš tekst o izuzetnom značaju prohodnosti nosa i nosnih hodnika i da o tome ovisi i jednim dijelom i uspješnost liječenja pacijenata kao što sam ja osobno. Molim Vas da mi to pojasnite. Unaprijed zahvalan.
Cijenjeni gospodine, u svezi dijagnostike i najprikladnije terapije bolesnih stanja koja su povezana sa alergijom, veoma je važan iskaz bolesnika ili članova obitelji (anamneza). Na temelju razgovora s bolesnikom i kliničkog pregleda postavlja se sumnja na alergijsku bolest koju je potrebno potvrditi ili isključiti različitim dijagnostičkim postupcima. Isto tako, izuzetno je važan i pregled nosne šupljine prednjom tzv. prednjom rinoskopijom ili fleksibilnom fiberskopskom kamerom, kada se stiče dojam o anatomskim odnosima ne samo u nosu (izvodni kanali paranazalnih sinusa, veličina i oblik nosnih školjki, što predstavlja veoma česti razlog otežanog bolesnika koji pati od alergijskih tegoba) već i u gornjem, srednjem i donjem ždrijelu, bazi jezika, grkljanu i početnom dijelu dušnika. Pri tom se najčešće vidi tipična otečena nosna slunica, plavkastosive boje, uz pojačanu, najčešće bistru vodenastu sekreciju. Naravno, važno je uočiti i devijaciju/frakturu nosne pregrade (septum), te je stoga svakako uputno provesti i endo-korektivnu septoplastiku (u svijetu današnje rinokirurgije, ova operacija spada u kategoriju minimalno-invazivnih operacija), jer prihvatljivi anatomski odnosi unutar nosne šupljine predstavljaju bitan uvjet za funkcionalno nosno disanje u modernoj rinologiji današnjice. Svaka dobro opremljena ORL/rinološka praksa treba imati i mogućnost preciznog testiranja disanja na nos, što se postiže kompjutoriziranom rinomanometrijom ili akustičnom rinometrijom (više INFO na www.poliklinika-klapan.com). Naravno da je uputno provesti i kožne alergijske testove, tj. metodu otkrivanja specifičnog alergena na koji je osoba preosjetljiva (npr. prick test na inhalatorne alergene). Izvodi se tako da se različiti alergeni unose tankom iglicom u površni sloj kože, što uzrokuje alergijsku reakciju kod preosjetljivih osoba. Reakcija se očituje crvenilom i manjom oteklinom. Veličina reakcije ovisi o stupnju preosjetljivosti. Ne smijemo zaboraviti niti in vitro testove, npr. RAST (radio-alergosorbent test), kojim se mjeri količina specifičnog protutijela u krvi testirane osobe. Također se ponekad određuje i ukupna količina protutijela u krvi (RIST), ali ova metoda nije dovoljno osjetljiva niti specifična.
