Poštovani, spavam u sobi sa sestrom i prije 6 mjeseci rekla mi je da je primjetila da prestanem disati u snu. To traje 15ak sekundi i zna se ponovit 3 do 4 puta. U početku nisam baš puno obraćao pažnju na to al ona mi je svako 2,3 dana govorila opet si sinoć ostajao bez zraka i proizvodija čudne zvukove kao neko mumljanje. Upalio sam internet i pročitao o apneji. Čudi me to što apneja ima niz simptoma koje ja uopce neman. Npr. pročitao sam da je jedan od glavnih simptoma jako hrkanje,a sestra mi je rekla da uopče ne hrčem. Nemam nikakav umor preko dana ni pospanost, a kamo li iznenadno padanje u san. Nisam razdražljiv imam dobru koncetraciju jel mi to posao traži,radim u vojsci. Nisan pretil, visok sam 175, 73 kg, 28 godina i nepušač sam. Jedini problem koji imam je to kad dođu jesen i zima iman začepljenje nosa i jedino me kapi za nos spašavaju. Otišao sam u specijalista i rekao mi je da bi to morao operirati(septum nosa). Da li to začepljenje nosa može bit razlog tog ne disanja u snu? Unaprijed hvala.
Najčešća vrsta poremećaja disanja pri spavanju je OSAS (sindrom opstruktivne apneje pri spavanju). Karakterizirana je pojavama pauza u disanju tijekom sna. Veliki broj ovih bolesnika ima izražene teškoće sa povećanom tjelesnom težinom. Pri tome može doći do smanjenja protoka zračnog fluida (zračne struje, tj. hipopneje) ili potpunog prestanka disanja kroz kraće vrijeme (apeje). Da bi se prestanak disanja okarakterizirao kao apneja, mora trajati najmanje deset sekundi. Dok traje apneja, dolazi do brzog pada zasićenja krvi kisikom, te zbog toga povišenja krvnog tlaka i otkucaja srca uz moguće poremećaje srčanog ritma. Kada padne razina kisika, uključuju se u mozgu regulacijski mehanizmi, koji dovode do naglog prekida stanja spavanja (tzv. neurološko buđenje). Bolesnik često nije ni svjestan prestanka disanja, pa se obično podatak dobiva od druge osobe (supružnik). Osim ovoga se ova bolest može prepoznati i po dnevnoj pospanosti, nedostatku koncentracije i «napadajima» spavanja. Tipično je da bolesnik kratkotrajno zaspe tijekom uobičajenih dnevnih aktivnosti, ukoliko dobije priliku da kratkotrajno sjedne i odmori se od nje. Postoji čitav niz drugih nespecifičnih znakova, kao što su teškoće koncentracije, razdražljivost, zaboravljivost, promjene raspoloženja, depresija, pojačano znojenje. Potrebno se javiti liječniku ukoliko primjetite: glasno hrkanje (koje ometa Vas ili druge osobe), nedostatak zraka (zbog čega se budite iz sna), pauze u disanju (koje se javljaju kod sna), pojačana pospanost po danu. Hrkanje je tipično jače izraženo kod ležanja na leđima, nego u drugim položajima tijela. U dijagnostici je važan otorinolaringološki pregled, koji ukljućuje i endo-mikro-fleksibilnu-fiberskopiju nosa i ždrijela, budući se većina mehaničkih uzroka nalazi upravo u ovom području. To su u prvom redu deformacije nosne pregrade (različitih oblika i tipova), povećane donje nosne školjke (hipertrofija) ili kolaps nosnog vrška i/ili nosnica pri udahu i poremećaji u anatomskim odnosima u ždrijelu (spušteni stražnji nepčani lukovi, duga resica/uvula, itd). Pri tome se izvode različiti manevri koji pokazuju moguće suženje dišnog puta pri procesu inspirija (udah). Postoje i upitnici (ankete) koji ispunjavaju bolesnici radi određivanja izraženosti njihovih tegoba ( tzv. Epworth Sleepiness Scale). Nakon pregleda je potrebno učiniti tzv. polisomnografiju, tj. pretragu kojom se prate različiti vitalni parametri tijekom cjelonoćnog spavanja (moždana aktivnost, aktivnost mišića, očiju, disanje i razina kisika u krvi). Kao normalan nalaz se smatra AHI vrijednosti do 5, od 5 do 15 je blaži oblik, 15-30 umjeren, a preko 30 je teški oblik OSAS-a. Postoji veliki broj načina liječenja. Ona ovise o povijesti bolesti određenog bolesnika, težine bolesti, i što je najvažnije uzroka opstrukcije. Kod liječenja blažih oblika OSAS-a su najčešće dovoljne promjene u ponašanju. Potrebno je objasniti bolesniku da su tegobe obično izraženije što je on biološki stariji. Kod bolesnika sa blagim oblikom bolestiu, najčešće će biti dovoljna redukcija tjelesne težine i spavanje na boku ili na trbuhu. Čak i malo smanjenje težine može dovesti do značajnog poboljšanja. Postoje također različite naprave koje se stavljaju u usta, radi održavanja širine puteva (sprječavaju zapadanje jezika prema natrag). Također je potrebno izbjegavanje alkohola i lijekova koji mogu dovesti do smanjenja mišićne napetosti, kao što su na primjer sredstva za smirenje. Prestanak pušenja je također potreban. Teži slučajevi se liječe primjenom pozitivnog tlaka zraka (CPAP). Ukoliko postoji neka od anatomskih nepravilnosti, ponekad će biti potreban i kirurški zahavat, kojih postoji više vrsta, ovisno o mjestu u dišnom putu koje je suženo. Kod problema sa nosnom pregradom, obavezno se provedi plastično-rekonstrukcijska operacija medijalnog zida nosa (septuma). Operacija treba biti elegantno izvedena, bezbolna u cijelosti, u rukama iskusnog kirurga traje obično 30-tak minuta (više INFO na www.poliklinika-klapan.com). Kod nepravilnosti u ždrijelu, najčešće se radi uvulopalatofaringoplastika (UPPP). Ako je bolest manje izražena može se provesti i tzv. laserska uvuloplastika (LAUP). Zaključno, ukoliko imate izražen poremećaj disanja pri spavanju (pauze u disanju tijekom sna), otežanu prohodnost gornjih i/ili donjih dišnih puteva (nos, ždrijelo, grkljan, dušnik...), te time i pojavu karakterističnog zvuka „hrkanja“, savjetujem svakako cjelovit otorinolaringološki pregled, te sukladno konačnoj procjeni i preporučn oblik/oblike liječenja.
