MONITORIRANA BUDNA SEDACIJA
Autor: Prim.dr.sc. MLADEN ZEMBA, dr. med.
Uvod
Postoje četiri tipa anestezije: lokalna, regionalna, opća i monitorirana budna sedacija (MBS). Lokalni anestetici uobičajeno se koriste u MBS, ali komletna udobnost za pacijenta za vrijeme zahvata ne može se postići bez balansirane intravenske primjene odgovarajućih lijekova. MBS je planirana procedura u kojoj pacijent prima lokalnu anesteziju skupa sa sedacijom i analgezijom, pri čemu je anesteziolog odgovoran za nadzor vitalnih znakova i ostalu skrb oko pacijenta.
Što MBS čini različitom od drugih tipova anestezije?
Opća anestezija i MBS se razlikuju od lokalne i regionalne anestezije time što se u njihovom izvođenju koriste sedativi i drugi agensi, koji se uglavnom uvode intravenskim putom. Lokalna i regionalna anestezija su za razliku ograničene na korištenje lokalnih anestetika.
Lokalna anestezija osigurava utrnulost malog područja ograničenog na područje injiciranja lokalnog anestetika. Regionalna anestezija (epiduralna, spinalna i druge) osigurava utrnulost većih područja pošto je uključena blokada živčanih snopova. Opća anestezija je stanje dubokog sna u kojem pacijent gubi svijest i osjet, te obično zahtijeva asistiranu ventilaciju. U MBS slično općoj anesteiji koriste se sedativi i drugi agensi, ali je doziranje tih agensa dovoljno nisko da pacijent ostane u verbalnom kontaktu i diše bez podrške. MBS se često koristi kao nadopuna lokalne i regionalne anestezije, naročito kod manjih kirurških zahvata.
Više o MBS
Svrha MBS je da osigura ublažavanje straha i boli, amneziju, udobnost i sigurnost za vrijeme operativnog zahvata. MBS je potrebna za bolesnike koji se podvrgavju neugodnim zahvatima i kod manjih operativnih zahvata koji ne zahtijevaju opću anesteziju. MBS se koristi nekada i sama za bezbolne zahvate i često kao dodatak lokalnoj anesteziji kod bolnih zahvata. Za vrijeme MBS, pacijent je sediran, ali uvijek odgovara na stimulaciju. Pacijent diše sam i ne treba pomagati ventilaciju kao u općoj anesteziji. Pacijent je uobičajeno budan na kraju zahvata i može biti premješten u sobu. Kada se podvrgava zahvatu s MBS, pacijent se procijenjuje i nadzire na isti način kao da ima opću anesteziju.
Priprema
Prije zahvata, anesteziolog će obaviti razgovor s pacijentom o općem stanju njegovog zdravlja. Informacije se odnose na trenutno stanje bolesti, lijekove, alergije i povijest bolesti s posebnim osvrtom na podatke o ranijim operativnim zahvatima i anesteziji. Starija medicinska dokumentacija se treba pregledati, a dodatne laboratorijske pretrage mogu biti potrebne. Upute o uzimanju lijekova, i upute o ograničenju uzimanja hrane i pića prije zahvata se takođe daju u to vrijeme.
Što se može očekivati za vrijeme operativnog zahvata
Na dan operativnog zahvata, pacijentu će se postaviti venska linija kroz koju će se davati lijekovi. Anesteziolog može dati pacijentu sedative prije ulaska u operacijsku dvoranu. U operacijskoj dvorani, postavit će se monitoring na pacijenta za mjerenje vitalnih znaka koji uključuju tlak krvi, frekvenciju rada srca i ritam, oksigenaciju i respiraciju. Nakon toga se primjenjuju sedativi i zahvat počinje. Anesteziološki lijekovi uglavnom uključuju sedative za ublažavanje straha i amneziju, opioide i lokalne anestetike koji ublažavaju bol, i antiemetike za suzbijanje mučnine i povraćanja. Drugi lijekovi potrebni za tretiranje bilo kojeg postojećeg medicinskog stanja npr. Dijabetesa ili visokog krvnog tlaka se također mogu dati. Ovisno o vrsti zahvata i medicinskom stanju pacijenta, anesteziolog će izabrati odgovarajuće lijekove. Lokalni anestetici se daju često kao lokalna injekcija ili kao blok živaca od strane operatera. Kada se koristi s lokalnom anestezijom, utrnulost kirurškog polja ostvarena injekcijom je glavni put ublažavanja boli. MBS se može kretati od blage sedacije do dubljeg sna. Pacijent se može ili ne mora probuditi s vremena na vrijeme za vrijeme zahvata kada se stimulira. Može se sjećati ili ne događaja ali se mora osjećati ugodno za vrijeme zahvata. Sedativi i analgetici mogu činiti pacijenta sanjivim i mogu usporiti njegovo disanje. Da bi osigurao sigurnost i udobnost pacijentu, anesteziolog kontinuirano nadzire vitalne znake pacijenta i njegov verbalni odgovor za vrijeme zahvata. Nuspojave anestetskih lijekova na koje treba paziti su produžena sedacija, uznemirenost, smetenost, mučnina, povraćanje i depresija disanja.
Kraj zahvata i otpuštanje iz poliklinike
Po završetku zahvata, pacijent se treba lagano probuditi i smješta se u sobu za operirane bolesnike. Tamo se nalazi 30 minuta ili duže, a osoblje Poliklinike ga trajno nadzire zbog mogućih rezidualnih učinka anestetika. Pacijent se otpušta kada se njegovo funkcioniranje vrati na razinu prije sedacije. Da bi mogao biti otpušten kući, mora biti stabilan, treba uzeti prvu tekućinu, mokriti, i funkcionirati bez pomoći. Kako je pacijent dobivao sedativne lijekove, savjetuje mu se da ne koristi nikakve strojeve, ne ide na posao, ne donosi velike odluke, ne potpisuje dokumente, i ne pije alkohol ostatak dana u kojem je bio operiran. Osim toga, mora imati nekoga tko će mu pomoći u odlasku kući i paziti na preostale sedativne učinke lijekova ili neočekivane probleme. Jasne, pisane instrukcije i broj telefona Poliklinike daju se pacijentu pri otpustu nakon operacije.
Zaključak
MBS osigurava sigurnu sedaciju pacijenatima koji se podvrgavaju neugodnim i manjim operativnim zahvatama. Kao i kod bilo koje druge vrste anestezije, pacijent treba biti jednako brižljivo procjenjivan i monitoriran prije, za vrijeme i nakon zahvata da bi se osigurala njegova sigurnost i udobnost. Pacijent se brzo oporavlja od MBS što omogućuje pravovremeno otpuštanje. Ukoliko pacijent ima pitanja koja se tiču skrbi za vrijeme MBS, ne treba se ustručavati da ih raspravi sa anesteziologom.
