Napisao: Prof. dr. sc. Ivica Klapan, dr. med.
POLIKLINIKA KLAPAN MEDICAL GROUP
Operacija - da li je nužna i kada se preporučuje?
Najpogodnija dob djeteta za operaciju?
Koji su pozitivni učinci operacije?
Kratki opis operacije
Treći krajnik (stručni naziv: adenoidne vegetacije) je nakupina tkiva važna u obrani organizma od uzročnika bolesti. Smješten je iza nosnih šupljina u gornjem dijelu nosnog ždrijela (epifarinks), na mjestu gdje prolazi struja udahnutog zraka. Zbog osobitog položaja ima obrambenu ulogu od virusa i bakterija udahnutih zrakom. Razvija se još prije rođenja, te se nakon rođenja postupno uvećava, obično do dobi od 6-7 godina. Nakon toga se postupno smanjuje do razdoblja puberteta, kada se već toliko smanjio da ne uzrokuje gotovo nikakve tegobe. Uobičajeno se ovdje, kao i u čitavom dišnom sustavu, nalaze bakterije koje nisu uzročnici bolesti kod zdrave djece. Međutim, ako su uvećani, adenoidi mogu postati sijelo bakterija uzročnika uplanih bolesti nosa, paranazalnih sinusa i srednjeg uha.
Kod određenog broja djece adenoidi su uvećani, što dovodi do karakterističnih tegoba. Iako postoji više uzročno-posljedičnih faktora za učestale upale srednjeg uha kod djece, jedan od važnijih uzroka je upravo uvećani treći krajnik. To je djelomično posljedica zatvorenog prolaza između nosnog ždrijela i srednjeg uha, koje se naziva Eustahijeva tuba. Njeno zatvaranje povećanom masom adenoidnog tkiva dovodi do poremećaja tlaka zraka koji se normalno nalazi u šupljini srednjeg uha i izljeva tekućine u njemu. To postaje pogodno tlo za razvoj bakterija i posljedične upale uha. Sam poremećaj tlaka i izljev tekućine dovodi do poremećaja provođenja zvuka u uhu te do slabijeg sluha (tzv. serozni otitis). Osim tegoba sa uhom, zatvaranje dišnog puta u gornjem dijelu ždrijela pogoduje razvoju bakterija u nosnoj šupljini, a time i učestalim upalama gornjeg dijela aero-digestivnog trakta (nosa i sinusa). Budući uvećani adenoidi mehanički ometaju zračnu struju koja normalno prolazi iz nosa u ždrijelo, vrlo se često kod djeteta zapaža otežano disanje kroz nos, pojačano nakupljanje sekreta u nosu, a po noći čujno disanje i hrkanje. Pošto je nosno disanje otežano, često se javlja disanje kroz usta. Liječnik će posumnjati na postojanje povećanog trećeg krajnika ukoliko postoje navedene tegobe. Sumnja će se potvrditi specijalističkim pregledom kod otorinolaringologa, budući adenoidne vegetacije zbog svog posebnog anatomskogpoložaja nisu vidljive uobičajenim pregledom usne i nosne šupljine. Njihovo postojanje se može utvrditi pregledom kroz usnu šupljinu uz pomoć posebno konstruiranog ogledala (stara „klasična“ pretraga). U novije vrijeme se sve češće prilikom pregleda koristi tanki fiberoptički instrument koji se uvodi kroz nosnice, te se može izravno pregledati čitava nosna šupljina, područje nosnog ždrijela, baza jezika, grkljan (glasnice) i ostatak ždrijela do samog ulaska ždrijelnog puta u jednjak. Taj se instrument zove fleksibilni-nazo-faringo-laringo-fiberendoskop i predstavlja relativno brz, bezbolan i siguran način utvrđivanja povećanog trećeg krajnika, koji ne donosi veće neugodnosti kod pregleda. U modernijim ORL polikliničkim radilištima, cjelokupni nalaz pretrage se obično pohranjuje na tvrdi kompjutorski disk ili na CD, te time služi kao izvrsna kontrolna baza podataka za samog liječnika ali i pacijente (vidi www.poliklinika-klapan.com). Nalaz se iskazuje u obliku postotka (0 – 100 %) u ovisnosti o tome koliki je obujam nosnog ždrijela zauzet „trećim krajnikom“. Kod tegoba sa sluhom i sumnji na zatvorenu eustahijevu tubu, ponekad će biti potrebno učiniti pretragu koja se zove timpanometrija. Ova pretraga predstavlja brzu, bezbolnu i jednostavnu metodu mjerenja tlakova u srednjem uhu.
Ukoliko se pregledom dokaže da su adenoidi uvećani može se razmotriti njihovo kirurško odstranjivanje (tzv. adenotomija). Za ovu operacijsku terapiju ćemo se odlučiti ukoliko postoje već navedeni simptomi ometanja struje zraka (hrkanje, disanje kroz usta, otežano nosno disanje), učestale upale uha i slabiji sluh te učestale upale sinusa. Dijete tada ima tipičan tzv. „plačljiv“ izraz lica, sa stalno otvorenim ustima, nerijetko sa suznim očima i slinom koja se cijedi iz usta (tzv. „facies adenoidea“). Dokazano je da se ovim postupkom značajno smanjuju navedene tegobe kod djeteta. Za nju se obično odlučujemo nakon navršene treće godine života. Ponekad je zbog intenziteta tegoba zahvat potrebno učiniti i ranije. Adenotomija se radi u općoj anesteziji (endo-trahealna). Pristupa se kroz usta, te se posebnim instrumentom jednostavno postružu sa svog anatomskog mjesta mjesta u gornjem dijelu ždrijela. Kratkotrajno krvarenje se nakon toga brzo spontano zaustavlja. Sam zahvat traje 5-6 minuta. Nakon buđenja iz anestezije dijete se nekoliko sati prati u bolničkim uvjetima, te ukoliko nema zamjetnog krvarenja, može se pustiti na kućnu njegu već isti dan poslijepodne. Postoje i drugi načini izvođenja zahvata, ali se oni kod nas koriste vrlo rijetko. Djeca se najčešće veoma brzo oporavljaju od zahvata. Obično osjećaju kratkotrajnu umjerenu bol i nelagodu. Nekoliko dana nakon operacije moguće je slabije disanje kroz nos. Poslije operacije dijete može razviti i tzv. nazalan govor («kroz nos») što također spontano prolazi nakon 2-3 tjedna. Od komplikacija, koje su općenito rijetke, najčešće je krvarenje, koje obično spoontano prestaje, a rijetko je potreban povrat u operacijsku dvoranu i njegovo zaustavljanje. Rijetko ostaju duže smetnje govora (u smislu nazalnog prizvuka) i zato operacijski zahvat treba izbjegavati kod djece koja imaju poremećaj u mišićnom razvoju i/ili u razvoju usne šupljine i ždrijela.
