Napisao: Prof.dr.sc. Ivica Klapan, dr. med.
Upale krajnika i ždrijela su vrlo česte u općoj populaciji, kako u mlađoj tako i u starijoj životnoj dobi. Najčešće su uzrokovane različitim infektivnim mikroorganizmima, ali uzrok nadražaju i upali ždrijela može biti i alergija, ozljede sluznice ili novotvorine. Najčešće prolaze brzo i bez komplikacija, međutim kod određenih bolesnika mogu nastati i ozbiljnije komplikacije, pogotovo nakon gnojnih bakterijskih upala. Budući da se ždrijelo nalazi na putu ulaska mnogih mikroorganizama, koji ulaze kroz dišni i probavni sustav, ono je vrlo podložno infekciji. Zbog ove činjenice je taj dio vrlo bogat stanicama koje su zadužene za obranu organizma od infekcije. Veći dio tih stanica se nalazi grupiran u nakupine koje nazivamo krajnici ili tonzile. Upala može nastati bilo izravnim prodorom bakterija i virusa unutar sluznice ždrijela, ili kao posljedica pojačane iritacije, kao kod pojačane sekrecije iz nosne šupljine u ždrijelo.
Upale ždrijela su češće kod djece, posebno u školskoj dobi. Kod djece se upala gornjeg dišnog sustava javi u prosjeku pet puta godišnje, a kod odraslih upola manje. Mikroorganizmi uzročnici faringitisa su vrlo brojni i ugrubo se mogu razvrstati u bakterije i viruse. Gnojna upala grla (angina) je obično povezana sa bakterijom iz skupine streptokoka i njezina se klinička slika razlikuje od virusnog faringitisa. Kod streptokokne angine se simptomi često javljaju naglo, dok kod virusnih postoje i drugi simptomi prije pojave same grlobolje, kao svrbež nosa i očiju, pojačana sekrecija iz nosa, začepljenost nosa i dr. Osim jake grlobolje, kod streptokokne infekcije se obično javlja osjećaj opće slabosti, visoka tjelesna temperatura, otežano gutanje zbog bolova, glavobolje i upala limfnih čvorova na vratu. Prilikom pregleda ždrijela se vide žućkaste gnojne naslage na krajnicima kod streptokoknog faringitisa, dok se kod virusnih upala uglavnom radi o crvenilu ždrijela različitog intenziteta. Kod nekih drugih virusnih i bakterijskih uzročnika se mogu vidjeti i druge kliničke slike, kao što su npr. herpetični mjehurići po ždrijelu (tzv. herpangina), prljavo žute naslage po krajnicima (tzv. pseudomembranozni faringitis) i sl. Kod pregleda treba provjeriti i stanje regionalnih i udaljenih limfnih čvorova. Kod bakterijske upale su uvećani limfni čvorovi na vratu, dok generalizirana limfadenopatija više govori za virusnu infekciju, npr. mononukleoza, gdje je upala grla samo jedan od simptoma. Dijagnoza se najčešće postavlja na temelju navedenih simptoma i kliničke slike. To je najčešće dovoljno za odluku o terapiji: antimikrobnu kod bakterijske upale (antibiotici) ili simptomatsku kod virusne upale. Rjeđe će biti potrebno napraviti krvni test na streptokok ili čekati nalaz brisa ždrijela (uključivo priogodan antibiogram). Kao i kod svake upale, u krvi će se vidjeti porast bijelih krvnih stanica (leukocita), ubrzana sedimentacija eritrocita (SE) i povišena razina markera upale (CRP).
Liječenje će ovisiti o uzročniku upale ždrijela, pretpostavljenom na osnovu kliničke slike i pregleda bolesnika. Ukoliko se radi o virusnom faringitisu, dovoljna će biti simptomatska terapija: uzimanje dosta tekućine, mirovanje, smanjivanje tjelesne temperature ukoliko je preko 380 C. Simptomi se tijekom 3-4 dana smanjuju i prolaze obično bez komplikacija. Ukoliko se radi o bakterijskoj upali ždrijela, ordiniranje antimikrobnoih lijekova (antibiotika) olakšava kliničku sliku i dovodi do bržeg izlječenja, uz smanjenje mogućnosti komplikacija streptokokne infekcije (reumatska vrućica, endokarditis, glomerulonefritis, nastanak gnojne kolekcije-apscesa oko krajnika). Izbor antibiotika je u početku obično «na slijepo/iskustveno», dakle bez potvrđene točne vrste bakterije uzročnika, a na osnovu simptoma i lokalnog nalaza u ždrijelu. Kod streptokokne upale se najčešće daje penicilin, na usta ili intramuskularno (u mišić) kroz 7 do 10 dana. To je relativno jeftina i učinkovita terapija za ovu vrstu bakterije. U slučaju alergije na penicilin mogu se dati azitromicin (Sumamed), eritromicin, antibiotici cefalosporinske skupine ili klindamicin. Uz terapiju se simptomi najčešće povlače bez komplikacija.
Osim akutnog faringitisa, on može poprimiti kronični oblik, uz dugotrajnije tegobe. Ovakve promjene sluznice mogu biti uzrokovane ponavljajućim epizodama akutnih faringitisa ili mogu biti posljedica kroničnog podražaja sluznice pušenjem, konzumacijom alkohola, vraćanjem želučane kiseline kod gastritisa, unošenjem vruće i začinjene hrane i nizom drugih uzroka. Bolesnik osjeća peckanje u grlu, nadražaj na kašalj i gutanje, uz povremenu promuklost. Pri pregledu se vide različite promjene sluznice ždrijela, kao crvenilo, gusta sluz, hrapavost i granuliranje sluznice. Liječenje ovoga tipa faringitisa svakako uključuje smanjenje na što je više moguću mjeru navedenih vrsta podražaja. Za olakšavanje simptoma na tržištu postoji čitav niz preparata u obliku otopina za lokalnu upotrebu u usnoj šupljini, koje često imaju i antiseptičko djelovanje.
