Imam česta krvarenja na nos, ili tzv. epistakse. Objasnite mi pobliže o čemu se zapravo radi da mi cjelokupan problem krvarenja na nos bude jasan i razumljiv, budući mi prijatelji kažu da razlozi ovih učestalih krvarenja mogu osim povećanog krvnog tlaka biti i tumori.
U raspravi o nastanku epistakse (krvarenje na nos) treba naglasiti da je posebno značajno područje sluznice gdje anastomoziraju ogranci vanjske i unutarnje karotidne arterije. Krvnim žilama tog područja nedostaju kontraktilni elementi, zbog čega je to područje dodatno sklono oštećenjima. Nalazi se na prednjem donjem dijelu nosnog septuma i nazvano je locus Kiesselbachi. Smatra se da oko 90% nosnog krvarenja nastaje upravo u ovom području. Nosna vaskularizacija uključuje široku sinusoidalnu mrežu krvnih žila velikog kapaciteta koje su smještene u sluznici ispod tzv. subepitelijalnih kapilara. Te su krvne žile najrazvijenije u sluznici donje nosne školjke i prednjeg dijela septuma. Služe za modifikaciju površine nosne sluznice i regulaciju nosnog otpora, te na taj način djeluju na kondicioniranje i filtriranje zraka u nosu. Navedena je regulacija postignuta pomoću autonomne inervacije nosne sluznične vaskulature. Submukoza nosnog epitela sadrži bogatu mrežu krvnih žila, visoko specijaliziranih za funkciju grijanja i vlaženja izdahutog zraka. Venski sinusni prostori nosne sluznice su osobito dobro razvijeni i veoma važni za kontrolu veličine nosnih anatomskih prostora. Isto tako, specijalizirane arteriovenske anastomoze omogućuju krvi “zaobilaženje”kapilarne mreže i izravan prolaz u venske sinusne prostore. Postoje mnogi čimbenici i patološka stanja koja mogu dovesti do krvarenja iz nosa. To mogu biti tzv. spontana «habitualna» krvarenja, koja obično potječu iz Kiesselbachovog locusa na prednjem donjem dijelu nosnog septuma. Svi faktori koji mogu dovesti do oštećenja tog fragilnog područja mogu izazvati kapilarno krvarenje (npr. kihanje, grebanje, suhoća sluznice...). Nadalje to mobu biti traume (npr. mehaničke traume) koje dovode do pucanja sluznice, strana tijela nosa, infekcije i različite neoplazme nosne šupljine i epifarinksa. Isto tako epistaksu može izazvati i ateroskleroza i arterijska hipertenzija (primarna i sekundarna) koja često nastaju jednostrano na mjestu oštećene krvne žile, nasljedne bolesti: Osler-Weber-Renduova bolest (hereditarna hemoragijska teleangiektazija), hematološke bolesti: hemofilija, leukemije, multipli mijelom, policitemija vera, zatim uzimanje lijekova, kao što su nesteroidni antiinflamatorni lijekovi, varfarin, kemoterapeutici i konačno deficit vitamina vitamin C (skorbut uz fragilnost krvnih žila) i vitamina K (nedostatna sinteza koagulacijskih faktora). Tijekom liječenja bolesnika je potrebno umiriti i postaviti u sjedeći položaj s glavom nagnutom prema naprijed uz pritisak nosnih krila kroz desetak minuta. Potrebno je ukloniti sve vidljive ugruške i pokušati lokalizirati mjesto krvarenja. Krvarenje se može zaustaviti pritiskom na nosna krila, kemijskom kauterizacijom srebrnim nitratom («lapis», samo ako je krvarenje površinsko), elektrokoagulacijom (obično prilikom endoskopije), te postavljanjem prednje i stražnje tamponade. Prednja tamponada se primjenjuje pri difuznom krvarenju koje se nije uspjelo zaustaviti prethodnim postupcima, pri čemu se slažu slojevi gaze od dna prema vrhu nosnog kavuma. Tampon se drži u nosu obično 4-6 dana. Stražnja tamponada se primjenjuje ako krvarenje traje i nakon pravilno postavljene prednje tamponade ili ako je pregledom ustanovljen izvor krvarenja u stražnjim dijelovima nosne šupljine. Provodi se antibiotska terapija. Tampon se vadi što je prije moguće (jer zatvara tubarno ušće). Rijetko se primjenjuju kirurški načini zaustavljanja krvarenja. Stoga, ukoliko ovaj opis oslikava dio vašeg osobnog problema preporučujem da se svakako javite na pregled otorinolaringologu-rinologu.
