Imam česte akutne bakterijske upale nosa i sinusa i u zadnje vrijeme i neugodan zadah iz usta. Već mi je dosadilo stalno uzimanje antibiotika koje mi propisuju u općoj medicinskoj praksi. Pojasnite mi detaljnije o čemu se radi i što osobno mogu pridonijeti da se slična stanja sve manje javljaju?
Akutni bakterijski rinosinuitis je upala paranazalnih sinusa bakterijske etiologije, koja traje manje od 4 tjedna ili egzacerbacija kroničnog sinuitisa, koja rezultira pogoršanjem simptoma ili pojavom novih simptoma. Akutna upala sinusa je česta bolest koja obično nastaje kao posljedica virusne infekcijegornjeg aerodigestivnog trakta ili različitih alergoloških stanja (ovisno o tipu i obliku alergije). Od ostalih faktora treba spomenuti alergiju, strana tijela, bolesti zuba i barotraumu. Jatrogeni faktori su također postali važni u posljednje vrijeme, kao što su mehanička ventilacija, nazogastrične sonde, tamponada nosa. Isto tako, treba navesti da je nasljedni Kartagenerov sindrom obilježen kroničnim sinuitisom, bronhiektazijama i situs inverzusom zbog defekta u građi cilija, koje su izgubile normalnu pokretljivost. Streptococcus pneumoniae i Haemophilus influenzae uzrokuju 70 % akutnih sinuitisa u odraslih osoba. Posljednjih godina je došlo do povećane učestalosti sinuitisa uzrokovanih sojevima koji proizvode β-laktamazu (H. influenzae). Anaerobni uzročnici su obično povezani sa zubnim bolestima (Fusobacterium, Peptostreptococcus, Bacteroides spp). U djece su uzročnici slični kao i kod odraslih (Moraxellu catarrhalis, koja uzrokuje i do 20 % akutnih sinuitisa kod djece). U ranoj fazi se simptomi teško razlikuju od simptoma obične prehlade ili alergijskog rinitisa. Neki od simptoma su zajednički kada je zahvaćen bilo koji od sinusa: glavobolja, povišenje temperature i pulsa. Lokalizacija boli se razlikuje i ovisi o oboljelom sinusu. Ovisno o prohodnosti ušća, može biti prisutan gnojni iscjedak iz nosa. Rjeđi simptomi mogu biti npr. postnazalni iscjedak, kašalj, promuklost i anosmija. Djeca će se rjeđe žaliti na glavobolju. Dugotrajna nosna kongestija i kašalj, visoka temperatura, gnojni iscjedak iz nosa i blagi periorbitalni edem su znakovi sinuitisa. Ne treba zaboraviti da su u novorođenčeta razvijeni samo etmoidni sinusi i začetak maksilarnog sinusa. Sfeoidni sinuitis se javlja u periodu od predškolske do adolescentne, a frontalni oblik upale tek u školskoj dobi. Tijekom fizikalnog pregleda, osjetljivost na palpaciju može postojati iznad zahvaćenog sinusa. Osjetljivost infraorbitalnog (ispod oka) područja ukazuje na upalu čeljusnog sinusa, supraorbitalno (iznad oka) na frontalni sinus, a u medijalnom očnom kutu na etmoidalni sinus. Nosna sluznica je crvena i otečena, srednja školjka je također crvena i edematozna. Gnoj može izlaziti iz srednjeg hodnika ili sfenoetmoidalnog recesusa (vidljivo pri npr. fleksibilnoj endoskopiji). Dijagnoza se postavlja temeljem rinoskopskog pregleda, pregledom slikovnih zapisa regije (zasjenjenja na rentgenskom snimku paranazalnih šupljina), ultrazvuku ili pozitivnom nalazu punkcije sinusa. Prednja rinoskopija s dobrim osvjetljenjem nezmjenjiva je u evaluaciji stanja nosneanatomije i sluznice. Vaš liječnik svakako mora pronaći mukozni edem ili eritem, ili mukopurulentni iscjedak (gnojni). Područje u kojem se sekret nalazi pomaže uodređivanju lokalizacije zahvaćenog sinusa. Liječnik mora pokloniti pozornost bilo kakvoj facijalnoj osjetljivosti; palpirati i perkuitrati područje frontalnog sinusa,medijalnu orbitalnu regiju (etmoide), prednje lice, kao i gingivalni bukalni sulkus (maksilarni sinus), te treba potražiti i znakove periorbitalnog edema, a u djece(osobito) i jak zadah iz usta. Nazofarinks (gornje ždrijelo) treba pažljivo pregledati u potrazi za adenoidnom opstrukcijom, tumorima, hoanalnom atrezijom ipostnazalnim purulentnim iscjetkom. Ne treba zaboraviti niti pregled uha, jer se usporedno sa sinuitisom mogu javiti i otitis media ili serozni otitis media. Sumacijski rentgenogram (Rtg) sinusa se još uvijek koristi za dokaz prisustne ili izliječene upale. U slučaju upale može se dokazati prisustvo tekućegsadržaja, steći dojam o prozračnosti sinusa ili o debljini sluznice. UZV-om možemo sa velikom pouzdanošću u sinusu razlikovati izljev od debele sluznice, kojojmožemo odrediti čak i debljinu. Pretraga je korisna u odraslih i djece starije od 4 godine. Tijekom postupka liječenja treba znati da primjenom konzervativne terapije najčešće dolazi do smirivanja upale. Bitno je postići dobru ventilaciju i drenažu, pri čemu veliku ulogu imaju vazokonstriktorne kapi (uz obavezno izbjegavanje dugotrajne upotrebe). Ako je prisutna gnojna upala, u liječenju se koriste antibiotici. Smatra se da omogućuju izlječenje akutne epizode upale uz prevenciju komplikacija i progresivnim sluzničkih promjena, koje mogu dovesti do kroničnog sinuitisa. Ako proces u sinusima još traje (uz smirivanje u nosu), može se pokušati sa tzv. „Displacementom po Proetzu“. Bolesnik pri tome leži na leđima, glava mu visi preko ruba kreveta, te leži na koljenima liječnika. U nos se ukapa efedrin, zatim se začepi nosnica, te se aspiratorom, koji ima spojenu olivu, izvlači sekret. Pri tome treba imati zatvorenu nazofaringealnu portu, što se postiže izgovaranjem riječi sa puno „guturala“. Taj se postupak ponavlja nekoliko dana, dok se ne isprazni sinus. Kontraindiciran je u akutnoj fazi bolesti. Posebno je otežana drenaža maksilarnog sinusa, čije je ušće uz sam krov sinusa. Zbog toga je ponekad potrebna punkcija ovog sinusa. Po primjeni epimukozne anestezije kokain-kloridom. Punkcijska igla se položi ulazi u donji nosni hodnik, te potom probade lateralna stijenka nosne šupljine, nakon čega se sinus ispire.
