Tijekom obrade mojih čestih upalnih stanja sinusa, pronađene su i gljivice. O čemu se radi i kako se liječi?
Gljivični sinuitis može biti invazivni, kronični invazivni, micetom i/ili alergijski gljivični sinuitis. Najčešći uzročnik je tzv. Aspergillus. Invazivni gljivični sinuitis se gotovo uvijek nalazi u imunokompromitiranih bolesnika, npr. u bolesnika sa transplantacijom koštane srži, i sl., dijabetičara,bolesnika sa imunodeficijencijom, u stanjima nakon kemoterapije ili leukemija. Kronični invazivni oblik je rijedak, najčešće se javlja u ljudi koji žive ili su posjetili Afriku. Micetom karakteriziraju gljivične lopte («fungal balls») koje su češće i rastu u vlažnim šupljinama paranazalnih sinusa (obično maksilarnim), bez obzira na imunološki status domaćina. Ako je domaćin imunokompromitiran, lokalizirana gljivična infekcija može postati invazivna. Aspergillus je najčešći uzročnik, te od toga potječe naziv aspergilom. Alergijski gljivični sinuitis obilježava neinvazivna gljivična infekcija (alergijski odgovor potaknut eozinofilima). U mikrobiološkoj dijagnostici treba imati na umu da se u invazivnom obliku gljivica može vidjeti unutar tkiva, dijagnoza se postavlja biopsijom, a uzorci se moraju uzeti prije antifungalne terapije. Dijagnozu je potrebno postaviti što je prije moguće. Hife Mucor spp. mogu prodrijeti u krvne žile, dovodeći do tromboza. Aspergillus je najčešći uzročnik invazivnog gljivičnog sinuitisa. Mogu biti angioinvazivni, ali ne uzrokuju obliteraciju i ishemiju kao Mucor spp. U kroničnom invazivnom obliku gotovo uvijek je uzročnik Aspergillus flavus. Različiti su uzročnici Micetoma, kao što su A. flavus, A. fumigatus, Mucor, nema invazije sluznice, krvnih žila ni kostiju. Aspergillus je također najčešći alergijski gljivični sinuitis. Liječenje invazivnog oblika zahtijeva liječenje predisponirajućeg stanja, adekvatnu antifungalnu terapiju i kirurško zbrinjavanje. Preživljavanje bolesnika ovisi u najvećoj mjeri o predisponirajućem uzroku. Liječenje bolesnika sa invazivnim oblikom se provodi sistemskim antimikoticima (amfotericin B). On je u velikim dozama nefrotoksičan, a temperatura, tresavica, mučnina i hipotenzija uočavaju se tijekom prvih nekoliko doza. Kod kroničnog invazivnog oblika obično se provodi kirurški debridman uz primjenu sistemskih antimikotika. Na žalost ovaj tretman ne mora uvijek dovesti do izlječenja. Micetomi se liječe kirurški, bez potrebe sistemskih antimikotika. Kod alergijskog oblika liječenje uključuje konzervativni kirurški zahvat, uz adjuvantne sistemske kortikosteroide. Česti su recidivi. Terapija amfotericino B nije indicirana.
