Cijenejna gospodo, zbog dugogodišnjih tegoba sa sinusima prošla sam raznorazna višekratna liječenja, uglavnom bez vidnog poboljšanja, razgovarala i sa više poznanika koji su prošli operacijsko liječenje prije više godina, koji kažu da se poslije operacije nisu uopće ugodno osijećali, bili su poprilično otečeni, itd. Moja mi je liječnica spomenula 2D-CT-dijagnostiku koje se koriste za novu operacijsku metodu liječenja sinusa. O čemu se radi i koliko je sve to skupa učinkovito?
Endoskopija nosa, kao dijagnostička metoda, je značajno povećala mogućnost same dijagnostike, kao i praćenja tijeka i ishoda liječenja različitih bolesti nosa i paranazalnih sinusa. Time ova metoda danas u svijetu moderne medicine postaje dio rutinskog pregleda svakog bolesnika, posebice onih koji boluju od kroničnih bolesti nosa i paranazalnih sinusa. Primjenom endoskopskih tehnika i tehnologija, primjerice u funkcijskoj endoskopskoj sinusnoj kirurgiji (FESS), moguće je vizualizirati (razmotriti i razumijeti uočeno) zrakoprazne prostore sinusnog labirinta, kao i ušća različitih sinusnih područja, tj. apsolutno sve osnovne anatomske karakteristike labirinta paranazalnih sinusa. Time se ova metoda definira kao minimalno invazivna, te omogućuje uspostavljanje ventilacije i/ili normalne funkcije sinusa. Dijagnostika u FESS kirurgiji podrazumijeva primjenu endoskopije, kao i uporabu različitih presjeka (koronarnih, aksijalnih i sagitalnih) 2D CT slojevitih prikaza nosa i paranazalnih sinusa. Debljina CT sloja, pomak, "gantry" i prozor ("window") su međunarodno definirane i prihvaćenevrijednosti koje se stoga mogu reproducirati diljem svijeta. Metoda je standardizirana i nadasve ponovljiva, te ni u kom slučaju proturječna. CT snimkomparanazalnih sinusa mogu se dijagnosticirati anatomske varijacije, koje se ne mogu uočiti rutinskim preoperativnim endoskopskim pregledom. CT može bitikoristan ako bolesnikovi simptomi upućuju na bolest sinusa, čak i ako endoskopski pregled otkriva samo minimalne promjene u sluzničnom miljeu. Snimanje jenajbolje u koronalnoj ravnini, ali i aksijalne snimke kroz npr. "najdublji sinus", tzv. sfenoidni sinus, mogu također biti korisne u procjeni dubine, pneumatizacije iodnosa anatomskih struktura sinusa sa karotidnom arterijom i optičkim živcem. Međutim, ponekad postoji i značajnija razlika između proširenosti bolesti uočenepri kirurškom zahvatu i onog koji je definiran pri CT snimanju. To znači da osnovna CT dijagnostika također ima ograničene mogućnosti, ponajprije zato štopredstavlja sumacijske slike u jednoj ravnini, tj. sloju, te ne može prikazati kontinuitet struktura minimalnih (početnih) patoloških promjena. To je riješeno 3Drekonstrukcijom (www.poliklinika-klapan.com).)
