Cijeli svoj život imam nekih problema sa nosom, od učestalih krvarenja iz nosa, do sada, kad već dulji period jednostavno nemogu disati. Neprestano imam osjećaj da mi je nos začepljen. Nedavno su mi prijatelji rekli da i zbog vidljivog iskrivljenja nosa sigurno"patim od devijacije septuma". Zanima me, gdje se može obaviti endoskopski ili fiberskopski prvi pregled (da i ja na monitoru vidim kakoto sve skupa izgleda) ili moram na klasičan pregled u bolnicu pa onda. Ukoliko je potrebno ići za operaciju, želim svakako to obaviti sa štomanje traume, bez plavih podljeva na licu i da za 3-4 dana mogu nanovo na posao. Vidjela sam na Internetu da se to može upravo takoobaviti. Moj liječnik kaže da treba uzeti preciznu anamnezu i precizne algoritme liječenja. Što to znači? Savjetujte me.
Godine nastupa i vrijeme trajanja simptoma, u kombinaciji s ostalim sistemskim simptomima i provocirajućim faktorima mogu vrlo brzo suzitidiferencijalnu dijagnozu nosne bolesti. Bolesniku treba postaviti pitanja o izloženosti alergenima, prethodnim kirurškim zahvatima, traumi, upotrebi nosnihsprejeva ili nedozvoljenih supstanci (npr. kokain ili heroin), i pojavi epistakse ili sekreta. Lateralizacija simptoma daje važnu informaciju o etiologiji. Bolesnici kojise žale na nosnu opstrukciju koja se pojavljuje obostrano naizmjenično u 1- do 6-satnim periodima vjerojatno opisuju svoj vlastiti nosni ciklus.Obostranaopstrukcija upućuje na sistemsku ili upalnu bolest, ali uvijek treba razmišljati i o velikim nosnim ili nazofaringealnim masama. Jednostrana nosnaopstrukcija sa ili bez sekrecije je najčešći simptom nosnih ili etmoidnih neoplazmi. Simptomi rinitisa također najtaju kao nuspojave sistemski administriranihfarmakoloških agensa poput vazodilatatorskih antihipertenziva, oralnih kontraceptiva i ostalih estrogena, i različitih antidepresiva. Epistaksa (krvarenje na nos)i bol su također upozoravajući simptomi, koji obično indiciraju akutnu infekciju ili neoplazmu. Nosna kongestija može nastati kao rezultat topičkog, oftalmološkogliječenja (beta)-adrenergičkim blokatorima. Bolesnici s aspirinskom sensitivnošću opisuju takav rinitis kao težu egzacerbaciju astme nakon izlaganja aspirinu iliostalin nesteroidnim prottupalnim lijekovima. Bolesnici koji stalno upotrebljavaju topičke dekongestante (adrenergički agonisti) rezvit će tzv. rhinitismedicamentosa karakteriziran nosnom opstrukcijom i tahifilaksijom na te tvari. Kod bolesnika s epizodama akutnog rekurentnog ili kroničnog sinuitisa,usporedno sa lokalnim simptomima treba voditi računa i o sistemskom bolestima koja mogu biti predisponirajući faktor za te infekcije. Bolesnici koji boluju odimunodeficijencija, cilijarne diskinezije, ili cistične fibroze mogu imati blaže sistemske simptome, ali sa simptomima jakog kroničnog rinitasa. Bolesnici satrofičnim rinitisom praćenim teškim inkrustacijama, epistaksama i fetorom trebaju biti ispitani na Klebsiellu pneumoniae subsp ozaenae, uzročnu bakterijuozene. Atrofični initis u bolesnika koji se žale na takve simptome može također biti posljedica kirurškog zahvata u nosu pri kojem su odstranjene prekomjernekoličine nosne sluznice. Nekoliko drugih sistemskih bolesti nakođer ima sklonost zahvaćanju tkiva nosa i gornjih dišnih putova. Wegenerova granulomatoza jevjerojatno najčešća granulomatozna bolest koja zahvaća gornje dišne putove i nosnu šupljinu. Biopsije nosne sluznice otkrit će patološku narav bolesti isadržavat će nekrotizirajući vaskulitis sa stvaranjem granuloma. Dodatno, serološka evaluacija na c-ANCA (citoplasmatsko bojenje antineutrofilnihcitoplasmatskih autoantitijela) je visoko osjetljiv test za Wegenerovu granulomatozu, iako odsustvo pozitivnih ANCA ne isključuje bolest. Klinička prezentacijasarkoidoze može nalikovati onoj u Wegenerove granulomatoze; ipak, nekrotizirajući vaskulitis i nekrotizirajući glomerulitis se u sarkoidoze ne pojavljuju. Nadalje,zahvaćanje nosne sluznice nije čest nalaz kod sarkoidoze; biopsije nosne sluznice pokazuju nekazeirajuće granulome samo u 1% do 6% bolesnika spostavljenom dijagnozom. Elevacija angiotenzin-konvertirajućeg enzima nastupa u 83% bolesnika s aktivnom sarkoidozom. Churg-Straussov sindrom može serazlikovati od sarkoidoze po prisustvu bronhalne astme, eozinofilije i vaskulitisa s nekrotizirajućim granulomima. Polimorfna retikuloza je nekrotizirajućalimfoproliferativna lezija s predilekcijom zahvaćanja gornjih dišnih putova i pluća. Razlikuje se od sarkoidoze po lokalnim destruktivnim lezijama i histološkimobilježjima karakteriziranim angiocentričnim limfoidnim infiltratom. Fizički podražaji također mogu potaknuti razvoj rinitisa. Ti podražaji uključuju inhalaciju hladnogi suhog zraka, ingestiju vruće hrane ili izloženost jakom svjetlu. Te su stimulusne reakcije eksperimentalno dokazane. O učincima polutanata i kemijskih spojevana nosnu sluznicu do sada je zabilježeno malo informacija. Zbog dobro poznatih učinaka na donje dišne putove, učinci tih stimulusa trenutačno se ispituju i zagornje dišne putove. Nedavne studije pokušale su objektivno objasniti reakciju nosne sluznice na formaldehid kod bolesnika s pritužbama na smetnje u disanjakod izloženosti klima-uređajima u zatvorenom prostoru (tzv. “sick building sindrom”). Preostali bolesnici s patologijom nosne sluznice najčešće su nejasnodefinirana stanja s nepoznatom etiologijom i patofiziologijom koij su često složeni za liječenje. Zbog sličnosti simptoma, bolesnici s vazomotornim rinitisommoraju se razlučiti od bolenika s perenialnim alergijksim rinitisom pomoću alergijskog testiranja. Iako se pretpostavlja da je uzrok vazomotornog rinitisa u osnovivaskularni i neurološki, nema čvrstih podataka koje podupiru tu tvrdnju. Druga grupa bolesnika bez alergije ima pozitivan nosni bris s više od 25% eozinofila.Iako bolesnici s nealergijskim rinitisom sa sindromom eozinofizije obično dobro reagiraju na topičke kortikosteroide, češće su skloni razvoju sinuitisa i polipozenego bolesnici s alergijskim rinitisom ili vazomotornim rinitisom. Na kraju, ukoliko postoji indikacija za septoplastiku, treba je svakako provesti naendo-korektivan-rekonstrukcijski način, tj. uz najminimalniju traumu, 2-2,5 dana sa cjevčicom u nosu (pacijent diše), definitivno bez podljeva na licu i/ili otečenihočiju, i/ili poslijeoperacijskom bolnošću, sposobnom za posao 4-i dan poslije operacije. Sve ostalo, u današnje doba 21. stoljeća, u ovom obliku kirurgije nijeprihvatljivo.
