Poštovani! Mojoj kćeri je 6 god, unazad god. dana ima povećane tonzile, što je rezultiralo konstantno začepljenim nosom i disanjem na usta. Upale nisu česte, jedna u zimskim mj. kada je obično sezona prehlade i gripe. Kao lijek koristiila je Nasonex i Aerius sirup koji su kratkoročno pomogli ali nos je i dalje neprohodan te ona diše na usta. Kod zadnjeg posjeta ORL-u prepoporučena je operacija na koju mi se teško odlučiti zbog mogućih komplikacija. Zanima me da li je to zadnja opcija i postoji li još kakva mogućnost liječenja prije nego li poduzmemo krajnju mjeru? Kornelija.
Opis čestih upala koje ste naveli, kao i izgled/oblik organa upućuje na zaključak da bi elegantnom operacijom trebalo izvaditi tonzile. Međutim, prije operacije svakako preporučujem da ORL-specijalist, kao što mi radimo svakodnevno rutinski, neizostavno fleksibilnim fiberendoskopom pregleda područje gornjeg ždrijela, provjeri da li je tzv. treća mandula povećana („curi slina na usta“, začepljen nos, disanje na usta, i sl.), što upućuje na stanje svakodnevnog disanja samo na usta (time se javlja i mogućnost čestih upala palatinalnih tonzila). Svakako treba provesti potrebne lab. pretrage (AST, ASTA, KKS, željezo, Hb), bez kojih moderna medicina ne smije postaviti indikaciju za provođenje operacijskog zahvata. Ukoliko su krajnici „samo povećani“, niti to danas nije indikacija za operacijski zahvat (za razliku od starih ORL doktrina). Ukoliko dijete ima učestale gnojne upale (vidim da niste nvelu), upućuje na činjenicu da imunološka obrana i/ili funkcija organa u cijelosti nije zadovoljavajuća (značajno smanjena/insuficijentna sinteza sIgA antitijela već poslije 4 gnojne upale tijekom jedne kalendarske godine), te da time postoji mogućnost sekundarnih komplikacija (reum.artritis, upale bubrega, isl). Ukoliko je potrebna, operacija se provodi u kratkotrajnoj općoj anesteziji (odstranjuju se palatinalne tonzile i adenoidi, sukladno gore navedenim razlozima (ukoliko postoje), odnosno samo operacija tzv. „trećeg krajnika“, što će najvjerojatnije biti razlog tegoba u vašeg djeteta), poslije čega slijedi kraći boravak u apartmanu poliklinike, uz stalnu skrb medicinske sestre. Ovaj pristup postavlja zlatni standard moderne dijagnostike (zasnovane na jasnim i svima znanim imuno-biokemijskim principima), jasno određuje kada se odlučujemo za operacijsku terapiju, ali i kako se provode novi moderni kriteriji današnjice u medicinskoj skrbi i nadzoru pacijenta poslije operacije.