Napisao: Prof.dr.sc. IVICA KLAPAN, dr. med.
POLIKLINIKA KLAPAN MEDICAL GROUP
Alergijski rinitis je upalna bolest nosne sluznice, koja se javlja najčešće prvi put u doba puberteta,adolescencije i/ili mlađoj odrasloj dobi, iako se može javiti bilo kada tijekom života. Iako se naizgled ne radi o „teškoj bolesti“, ovaj rinitis predstavlja i globalni zdravstveni problem jer značajno remeti kvalitetu života bolesnika, umanjuje intelektualno funkcioniranje i radnu sposobnost. Uz nos mogu biti zahvaćeni i drugi organi kao što su ždrijelo, spojnica oka, sinusi, pluća (astma). Smatra se da postoji i nasljedna osnovica preosjetljivosti na određene alergene. U samoj osnovi, ova bolest predstavlja poremećaj nosne sluznice koji se javlja nakon izlaganja određenom alergenu, a uzrokovan je alergijskom reakcijom posredovanom imunoglobulinima E i drugim upalnim tvarima. Najčešći pokretači alergijske reakcije na sluznici nosa su alergeni koji dolaze iz zraka, kao što su grinje, peludi, plijesni i alergeni životinja, a rjeđe alergeni iz hrane ili lijekovi. Alergeni, kao i sama reakcija ljudskog organizma na njih, mogu biti različiti. Mogu uzrokovati tegobe tijekom cijele kalendarske godine, samo u vrijeme određene sezone ili tijekom cijele godine uz naznačena sezonska pogoršanja. Pelud trava, korova i stabala najčešće uzrokuju sezonski alergijski rinitis. Simptomi su izraženi obično u proljeće, što ovisi o vegetaciji bilja i stvaranju peludi. Bitan faktor jest i zemljopisna položenost regije u kojoj ljudi žive (ravničarski, primorski, itd). Cjelogodišnje tegobe najčešće uzrokuju alergeni koji su prisutni u kući, ali i neki vanjski. To su različite vrste grinja, dlaka i perje kućnih ljubimaca, insekti (žohari) i glodavci.
Koji su sve simptomi alergija i kako se postavlja dijagnoza?
Kada su jednom unešeni u organizam, alergeni reagiraju sa protutijelima vezanim za stanice koje se nazivaju mastociti, pri čemu se oslobađa veća količina tvari koje potiču upalnu reakciju. To dovodi do oštećenja okolnog tkiva, što se manifestira klasičnim simptomima alergijskog rinitisa. Bolesnici se obično žale na kihanje, osjećaj svrbeži nosa, oka ili u ždrijelu, pojačana sekrecija iz nosa ili u ždrijelo, otežano disanje kroz nos, nabrekla nosna sluznica i otežano disanje kroz nos, a ponekad čak i smanjenje ili gubitak osjeta mirisa, glavobolje, crvenilo oka, te osjećaj općeg umora i malaksalosti. Simptomi su veoma slični prehladi. Alergijski simptomi obično su dugotrajniji i smiruju se tek uz odgovarajuće lijekove, a prehlada prolazi spontano. Osobe koje boluju od alergijskog rinitisa mogu biti razdražljive, a simptomi izazivaju glavobolju i smanjenje koncentracije. Alergijski rinitis često je praćen i alergijskom upalom paranazalnih sinusa, ili upalama uha (djeca). Za postavljanje valjane dijagnoze veoma je važansubjektivni iskaz bolesnika ili članova obitelji (anamneza). Isto tako, veoma je važan i pregled nosne šupljine prednjom rinoskopijom ili fleksibilnom endo-mikrofiberskopijom. Pri tom se najčešće vidi tipična otečena nosna slunica, plavkastosive boje, uz pojačanu, najčešće bistru vodenastu sekreciju. Ukoliko se uoči i devijacija/fraktura nosne pregrade (septum), svakako je uputno provesti i endo-korektivnu septoplastiku (minimalno-invazivna operacija), jer prihvatljivi anatomski odnosi unutar nosne šupljine predstavljaju prijeko potreban uvjet za funkcionalno nosno disanje u modernoj rinologiji 21. stoljeća.Također je potreban i detaljan pregled uha i oka, te kože i pluća, da se utvrdi ev. zahvaćenost i ovih organa. Laboratorijske pretrage su veoma značajne u postavljanju dijagnoze alergijskih bolesti. Štoviše, na ovaj način se može otkriti i sam specifični alergen/alergeni koji uzrokuje/u reakciju u preosjetljive osobe, te time pacijent može sa sigurnošću izbjegavati te alergo-čimbenike. Naravno, slijedom navedenih pretraga definira se veoma precizno i specifična imunoterapija za svakog pacijenta. Kožni alergijski testovi su metoda otkrivanja specifičnog alergena na koji je osoba preosjetljiva (npr. prick test na inhalatorne alergene). Izvodi se tako da se različiti alergeni unose tankom iglicom u površni sloj kože, što uzrokuje alergijsku reakciju kod preosjetljivih osoba. Reakcija se očituje crvenilom i manjom oteklinom. Veličina reakcije ovisi o stupnju preosjetljivosti. Izvode se i tzv. in vitro testovi: RAST (radio-alergosorbent test), kojim se mjeri količina specifičnog protutijela u krvi testirane osobe. Također se ponekad određuje i ukupna količina protutijela u krvi (RIST), ali ova metoda nije dovoljno osjetljiva niti specifična.
Koji su načini liječenja i kako odabrati individualno najbolju terapiju?
Postoje tri skupine metoda u liječenju alergijskog rinitisa: a) izbjegavanje alergena, b) lijekovi i c)imunoterapija. Do sada su se u liječenju koristili najviše tzv. dekongestivi ili „kapljice za nos“, koje najčešće koristimo i u liječenju obične prehlade, koje smanjuju “začepljenost nosa”, no njihovo prekomjerno uzimanje (dulje od 7-10 dana) može imati štetne posljedice. Isto tako, koriste se i antihistaminici druge generacije (koji ne izazivaju pospanost), koji smanjivanju simptoma alergije, ali ne utječu značajno na začepljenost nosa. Široko se upotrebljavaju i kortikosteroidi primjenjeni lokalno na sluznicu nosa, u obliku spreja. Učinkovitiji su u kombinaciji sa antihistaminicima. Njihova upotreba je sigurna i nije povezana sa klasičnim nuspojavama kortikosteroida, jer je apsorcija sa sluznice slaba. Najučinkovitiji su pri dužoj stalnoj upotrebi iako se mogu koristiti i povremeno. Imunoterapija je dugotrajan proces «privikavanja» pacijenta na specifični alergen, iako danas u svijetu postoje veoma učinkovite metode imunoterapije, primjenjene trokratno za vrijeme jeseni/zime, tijekom trogodišnjeg razdoblja.Davanjem rastućih koncentracija alergena na koje je osoba preosjetljiva, potiče se razvoj tolerancije, štoznači da nakon provedenog liječenja ponovni susret s alergenom neće izazvati simptome bolesti ili će onibiti znatno blaži. Može se provoditi u obliku potkožnih injekcija ili otopina koje se uzimaju pod jezik,primjenjuje se u odabranih bolesnika, obično nakon 6. godine života i traje tijekom najmanje 3 godine. Liječenje se preporučuje u početku bolesti, kod osoba preosjetljivih na manji broj srodnih alergena, standardiziranim pripravcima.
Što je novo u liječenju alergija (fotobiostimulacijski tretman) ?
Među brojne načine liječenja upale sluznice nosa alergijskog podrijetla, ali i kronične upale sluznice nosa isinusa (www.poliklinika-klapan.com), u novije vrijeme se uvodi i liječenje fotodinamskom biostimulacijom.Ova oblik fototerapije u liječenju navedenih bolesnih stanja se primjenjuje uz pomoć posebno konstruiranog uređaja, koji emitira mješavinu svjetlosti različitih, točno određenih valnih duljina. Prije tretmana je važan pregled specijaliste otorinolaringologa, koji će utvrditi dijagnozu te isključiti bolesti kod kojih se ova terapija ne bi smjela koristiti (to su u prvom redu infektivne bolesti nosa i sinusa). Biostimulirajući fotodinamski tretman je definirana metoda liječenja koja se može kombinirati sa terapijom klasičnim lijekovima, kod osobà koje ne žele ili ne smiju uzimati lijekove (kao što su trudnice, alergije na lijekove, aktivni sportaši, itd.). Primjenjen na nosnu sluznicu dovodi do različitih povoljnih učinaka, dokazano sprječavajući na različitim razinama imunološki odgovor na alergene i ostale štetne čimbenike okoline. Ovaj u cijelosti neinvazivni tretman traje 2-3 minute, u cijelosti je ugodan za bolesnika i može se izvesti u sjedećem položaju. Nisu opažene nikakve nuspojave liječenja. Učinak ovog tretmana je i više nego zadovoljavajući, posebice kod vodećih simptoma koji se javljaju u pacijenata sa alergijskim tegobama ili kroničnog sinuitisa (sekrecija, polipozna sluznica, itd), kao što je otežano disanje kroz nos, oslabljen osjet mirisa, glavovolje i/ili pojačana nosna sekrecija. Po završetku tretmana, pacijenti kroz veoma dugi vremenski period uopće ne koriste nikakve kapljice za nos, sprejeve, aerosol, antihistaminike, i sl.
Prof. dr. sc. Ivica Klapan, dr. med.
Redoviti profesor otorinolaringologije i plastične kirurgije glave i vrata
Medicinski fakulteti Sveučilištá u Zagrebu i Osijeku,
Osnivač, Sveučilišna Poliklinika Klapan Medical Group, Zagreb
Član, Collegium Otorhinolaryngologicum Amiciciae Sacrum (CORLAS)
Član, American Academy ORL-H&N Surgery
Član, Royal Society of Medicine of Great Britain
